Čakovec, (IKA) – Središnja proslava Godine Zrinskih u Međimurskoj županiji i 500. obljetnice rođenja hrvatskog bana i vojskovođe Nikole Zrinskog Sigetskog održana je u subotu 6. rujna u Čakovcu i Šenkovcu. Misno slavlje u predvečerje 442. obljetnice stradavanja Zrinskog u završnici Sigetske bitke predvodio je u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa u Čakovcu varaždinski biskup Josip Mrzljak. Brojni vjernici, predstavnici Međimurske županije i Grada Čakovca, povijesne postrojbe i udruge “Zrinska garda Čakovec” te Matice hrvatske ogranak Čakovec okupili su se na misi zadušnici za Nikolu Zrinskog i ostale članove te slavne hrvatske obitelji. Pozdravljajući nazočne, domaći župnik i gvardijan fra Stanko Belobrajdić podsjetio je kako je obitelj Zrinski prije 350 godina u taj grad dovela sinove sv. Franje, dok je biskup Mrzljak uvodno istaknuo kako se s obitelji Zrinski ponosi, ne samo grad Čakovec i Međimurje gdje su Zrinski živjeli, već i čitava Hrvatska, jer su primjer kako se odnositi prema Bogu, domovini i čovjeku. U propovijedi je biskup kazao kako se prošlosti dobro prisjećati jer njezini primjeri često mogu nadahnjivati za sadašnji i budući život. Osvrnuvši se na život Nikole Zrinskog, kazao je kako ga najbolje oslikava upravo zakletva kojom je prisegnuo uoči Sigetske bitke. U toj zakletvi koja počinje obećanjem “Bogu velikomu” i završava povjerenjem i vjerom u Boga: “Tako mi Bog pomogao!” pokazuje se da je Zrinski svoje uporište života imao u Bogu. U toj zakletvi oslikava se i njegova duboka povezanost s domovinom, poštovanje državne vlasti i zauzetost za bližnje, svoje suradnike i vojnike, rekao je biskup poručivši da primjer Zrinskog potiče i današnje naraštaje da poštuju Boga, domovinu i svoj narod te da se zauzimaju za boljitak. Podsjetio je kako se Nikola Zrinski borio za opstanak ne samo ovih krajeva, nego i Europe pred opasnostima koje su joj tada prijetile, te je svoj život žrtvovao za slobodu domovine i naroda. Kazavši kako je Zrinski prisegnuo da će sa suborcima podnijeti dobro i zlo, živjeti i umrijeti, biskup je istaknuo da bi takvo zajedništvo, koje svoj temelj ima u vjeri u Boga, trebalo biti primjer danas često razjedinjenom hrvatskom narodu koji bi se trebao ujediniti u zauzimanju za dobro. “Prošlost nam može biti nadahnuće i pouka, no kakva će biti naša budućnost, ovisi o nama i našim odnosima međusobno i s Bogom”, poručio je biskup, dodavši da je temelj služenja i žrtvovanja za druge upravo Isusova žrtva na križu. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Molitvene zajednice mladih “Totus tuus” iz Čakovca. Na komemoraciji ranije istoga dana položeni su vijenci kod spomen-ploče na kapeli Sv. Jelene u Šenkovcu, jedinom današnjem ostatku pavlinskog samostana sv. Jelene i mauzoleja Zrinskih, gdje je u obiteljsku grobnicu nekada bila položena glava Nikole Zrinskog, uz grob njegove prve supruge Katarine Frankopanske. Vijence su položili dr. Vladimir Lončarević, izaslanik predsjednika Stjepana Mesića, pokrovitelja proslave, izaslanstvo Odbora za obilježavanje 500. obljetnice na čelu s međimurskim županom Josipom Posavcem i čakovečkim dogradonačelnikom Nenadom Hranilovićem, te izaslanstva Općine Šenkovec, inicijatora proslave Matice hrvatske ogranak Čakovec, Družbe Braća hrvatskog zmaja i Zrinske garde Čakovec, u nazočnosti njezine povijesne postrojbe. Zatim je u atriju Staroga grada Zrinskih u Čakovcu održan svečani program u kojem je nastupilo više solista, pjevački zbor “Josip Štolcer Slavenski” iz Čakovca i Puhački orkestar Hrvatske vojske iz Zagreba izvodeći djela nadahnuta Zrinskima. U Šenkovcu se nazočnima obratio predsjednik čakovečke Matice hrvatske prof. dr. Zvonimir Bartolić, a u Čakovcu župan Posavec i izaslanik Lončarević. Istaknut je zaključak Odbora da se 500. obljetnica, koja se u Godini Zrinskih obilježava kroz više događanja, ujedno trajno zabilježi imenovanjem jedne međimurske škole njegovim imenom i podizanjem spomenika Nikoli Zrinskom Sigetskom, što je potaknula Zrinska garda Čakovec. Središnja proslava priređena je dan uoči 442. obljetnice junačke pogibije Nikole Zrinskog i njegovih suboraca u proboju u završnici Sigetske bitke 7. rujna 1566. godine, koja je zaustavila napredovanje turske sile prema središnjoj Europi.