Sarajevo, 18. 10. 1998. (IKA) – Nakon što je 10. listopada u Sarajevu održan Hommage fra Anđelu Zvizdoviću, 16. i 17. listopada priređen je dvodnevni znanstveni simpozij u Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Simpozij je priređen u povodu 500. obljetnice smrti toga bosanskog franjevca, koji je iz ruku sultana Mehmeda II. primio “Ahdnamu” – svečanu povelju, kojom su bosanski franjevci, nakon turske okupacije Bosne, dobili vjersku i imovinsku zaštitu.
U odsustvu provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petra Anđelovića, sudionike skupa na početku je pozdravio vikar provincije fra Marko Oršolić istaknuvši da je “fra Anđeo Zvizdović stajao davno u mijenama povijesti pred dilemom: priznati odanost jačem gospodaru u zamjenu za kakav-takav opstanak, slobodu vjere i zaštite imovine ili sve ostaviti i pobjeći? Uz 500. obljetnicu njegove smrti možemo li naslutiti iz čega živi i preživljava ‘Bosna Srebrena”. Izlaganje fra Marka Oršolića pokazalo je kako ahdnama nije bila posebna privilegija u to doba. Bilo je to kodificirano pravo Mehmeda II., a za katolike u BiH bila je Magna carta libertatis, premda je bila često kršena.
“To nisu bili idilični okviri zajedništva, no spašen je za kraće vrijeme katolički puk u Bosni”, rekao je u uvodnoj riječi povjesničar dr. fra Marko Karamatić. Istaknuo je da se život i djelo fra Anđela “ne mogu izdvojiti iz konteksta zbivanja cijeloga ovog vremena, koje možemo osloviti dramatičnim, jednako kako su bila dramatična zbivanja onoga doba čijim je sudionikom bio fra Anđelo” te je ocijenio da “fra Anđelo stoji kao paradigma u bosanskohercegovačkoj prošlosti. On je pokazao sposobnost za umijeće mogućeg u nezahvalnim okolnostima, sudbonosnim za katoličku zajednicu i franjevce… Zvizdovićev čin nije bio tek jedno podlaganje moćniku, kako to neki vole istaknuti, kao što nije bio ni čin koji je dao takve rezultate koje bismo označili visokim dometima slobode i tolerancije. Zacijelo nije niti jedno niti drugo. Ali jest ipak najviše što je tada mogao postići. I tu mogućnost nije proigrao. U tome je njegova veličina i simbolično značenje njegova čina. Bio je to znak za budućnost. Znak koji je, uostalom, nadahnuo i potaknuo organizaciju ovoga Skupa”.
Dekan Franjevačke teologije fra Božo Lujić pozdravio je sve sudionike uime priređivača, dok je pomoćni biskup sarajevski dr. Pero Sudar pozdrave uputio uime odsutnoga vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. On je rekao kako očekuje da će skup pomoći proniknuti u prošlost, izdržati sadašnjost i odgonetnuti budućnost. “Ljudi Crkve padaju na koljena samo pred Bogom. Crkvi se prigovaralo da u ovim teškim vremenima nije znala izlaza iz ovih sumornih vremena. Mi bismo i sada pali na koljena bilo pred kim samo kad bismo znali pred kim danas kleknuti samo da spasimo narod. Simbolička i paradigmička osoba fra Anđela Zvizdovića pomoći će i nama kuda se kretati i kako tražiti odgovor”, poručio je biskup Sudar.
Uime nadbiskupske visoke teološke škole pozdrav je uputio dekan Marko Josipović te uime HKD “Napredak” dr. Franjo Topić. Skupu je bio nazočan i nekadašnji član Predsjeništva BiH Krešimir Zubak, predstavnik Srpske Pravoslavne Crkve prota Krstan Bijelić, predstavnik “Preporoda” Mustafa Imamović.
Okupljeni znanstvenici na simpoziju su se bavili temama bosanskog srednjovjekovlja. Dubravko Lovrenović, Srećko Đaja i Pejo Ćošković bavili su se Crkvom bosanskih krstijana, njezinim prvim spomenom, ustrojstvom i ulogom “čuvara državnog poretka”, a bilo je govora i o franjevačkim samostanima kao središtima kulture u Bosni na prijelazu 15. stoljeća. Planinka Mikulić, Ivo Pranjković i Željko Ivanković govorili su o jeziku i djelima bosanskih franjevaca, kao i djelima nastalim u duhu franjevačkoga ozračja. O Zvizdovićevu djelovanju na pozadini biblijskih događanja govorio je fra Anto Popović. Usporednim sagledavanjem Zvizdovićeva padanja na koljena pred sultanom u 15. stoljeću, s ovostoljetnim poklonom fra Josipa Markušića pred Maršalom u svom se izlaganju bavio Ivan Lovrenović. “Po unutarnjoj energiji ta dva lika pripadaju među gigante naše kulturne, političke povijesti” rekao je Ivan Lovrenčić. Rusmir Mahmutćehajić istraživao je odnose franjevaca i sultana. Kulturna djelatnost franjevaca nakon II. vatikanskog koncila bila je tema izlaganja fra Mirka Filipovića. On je posebno skrenuo pozornost na izdavačku djelatnost franjevaca. O franjevcima kao začetnicima turkologije kod nas govorio je Ekrem Čaušević.
“Franjevac, svećenik i apostolski misionar u Bosni, kojemu se spomendan slavi na dan njegove smrti, 7. lipnja, rodio se oko 1400. godine. Roditelji su mu bili grčko-pravoslavni, a plemenitog roda. Kako je bio otvoren za svako doba, već kao odrastao mladić slušao je istaknutoga i gorljivog apostolskog misionara fra Jakova Markijskog. Oduševljen franjevaštvom i sam je postao franjevac. Svojim je životom svjedočio kršćanski život te je 28. svibnja 1463. godine na Molodržu od sultana Mehmeda II. el-Fatiha primio svečanu carsku povelju Ahdnamu. Time je omogućen ostanak i opstanak katoličkoga hrvatskog življa u Bosni do danas”, istaknuo je, između ostaloga, u svome izlaganju fra Miro Vrgoč. Prvoga dana rada skupa izlaganja su izložila 18 predavača, a drugog, njih jedanaestorica. Sva predavanja iznesena na Simpoziju bit će uskoro biti objavljena u zborniku radova.