Svirče, (IKA) – U Hvaru je 1510. godine bila velika podjela između pučana i vlastele. Plemići su vršili nasilje nad pučanima. Stoga su se pučani počeli tajno sastajati u kući admirala hvarske luke Nikole Bevilaque. Njegov sin Toma te kanonik stolne crkve i kapelan crkve Sv. Marije Anuncijate Matija Ivanić i drugi vođe pučana odlučili su ubiti nasilne plemiće. U Tominoj kući zakleli su se na stari križ da će ostvariti svoju urotu. Ali, ona se nije dogodila, jer se u gradu Hvaru dogodio iznimno čudesan događaj; križ, nad kojim su se urotnici zakleli u noći 6. veljače, počeo je krvariti.
Prenesen je u katedralu Sv. Stjepana I., pape i mučenika, gdje se i danas nalazi. Pučani su odustali od svoje zle namjere te počeli činiti pokornička djela i častiti sv. Križić. Već sutradan, 7. veljače, učinili su svečanu procesiju sa sv. Križićem. Procesije su počele u svim župama otoka Hvara. Održavale su se svake godine sve do Drugoga vatikanskog koncila. Danas se spomen na krvarenje sv. Križića u Hvaru 1510. godine čuva i u živom štovanju koje se njeguje u svakogodišnjem zavjetnom blagdanu u Hvaru i župi Svirče.
Ove godine svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje u Svirčima u utorak 6. veljače predvodio je mladi župnik Brusja i Velog Grablja te župni vikar u Hvaru don Ivan Jurin. Koncelebriralo je desetak svećenika, među kojima su bili župnik don Mario Zelanović, hvarski dekan don Emil Pavišić te župnik Pučišća i Dola na otoku Braču don Jure Martinić. U misnom slavlju sudjelovali su brojni župljani Svirača i otoka Hvara. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom Klare Milatić.
Jurin je u propovijedi istaknuo kako u svim ljudima postoji čežnja za srećom; čežnja za lijepim i dobrim životom. Čini se kao da je danas svijet postigao tu čežnju. Stoga je logično upitati: kako se postiže jedan dobar život? Koji su to kriteriji i ideali dobroga života? „Za čovjeka današnjice prvi kriterij dobroga života je da patnja ne smije postojati. Ja ne smijem patiti, osobito zbog nekoga drugoga. Moram se osigurati na sve moguće načine i neprestano u sebi hraniti dobro raspoloženje. Na raspolaganju mi mora biti sva industrija zabave, koja će mi u tom mom nastojanju pomoći. Djeca se od malih nogu odgajaju da smrt ne spominju i da o njoj ne razmišljaju. Jer za ostvarenje svih ambicija najbolje je sebe uvjeriti da sam besmrtan i da mi nitko drugi nije potreban kako bih postigao dobar život. Užitak, dobitak i napredak po cijenu gubitka dostojanstva je temeljni ideal. Imati i ništa nužno biti. Ako se rodiš bez pedigrea i temeljnog kapitala, zaboravi lijepi život. Neki govor o žrtvi, odricanju, idealima i brizi za opće dobro postoji samo u glavama boema. Jer, život je nešto drugo. Dobar život se krije u krilatici: sve je dobro, ako je meni dobro”, upozorio je Jurin te pojasnio vjernicima da je samo jedan život lijep i dobar. „To je onaj u kojemu je meni dobro kad je onima oko mene dobro. Život je ostvaren kad imaš za koga živjeti i žrtvovati se. I kad znaš da se netko za tebe žrtvovao”, istaknuo je.
„Vjerujem da će doći dan kad će to biti potpuno jasno, kad ćemo otkriti tko su i među nama bili oni uistinu sretni ljudi, ljudi dobroga i kvalitetnoga života. Ljudi koji nisu bježali od svojih problema i svojih križeva. Ne, to su oni koji su se svako jutro budili i svake noći zaspali sa svojim križem. Od njih patnja nije učinila ogorčene ljude koji proklinju. Ne, upravo patnja je od njih učinila nenametljive i jednostavne ljude koji znaju da živjeti znači – živjeti za druge. Jer, takvi ljudi se, unatoč svemu, smiju – ta znaju da je Bog živio i umro za njih. I zato i oni žive. Zauvijek. Jer, Bog je tako ljubio svijet te je dao svog Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni”, zaključio je Jurin.
Čuvena hvarska procesija „Za križen” u noći Velikog četvrtka i Velikog petka između župa Jelsa – Pitve – Vrisnik – Svirče – Vrbanj – Vrboska spomen je na događaj krvarenja sv. Križića 6. veljače 1510. godine. Kao spomen na taj događaj danas su na otoku Hvaru omiljene prijepodnevne procesije na Veliki petak između župa Bogomolje i Gdinj, Poljica i Zastražišća, Dola i Staroga Grada te u župi Sveta Nedjelja do mjesta Jagodna.
U večernjim satima Velikog petka po župama otoka Hvara i Hvarske biskupije događaju se Teoforične ili Bogonosne procesije, procesije u kojima se nosi Presveto.

.