Praćeni lijepim vremenom, na misi su sudjelovali brojni župljani, ali i hodočasnici.

„Dragi hodočasnici, dragi župljani, došli smo danas k Mariji sa svojim životnim radostima, ali i žalostima. S uspjesima i neuspjesima, usponima i padovima, s dobrotom koja je u nama, ali i sa svim onim nevaljalim što kuha po našim srcima. Donosimo sebe baš onakve kakvi jesmo, nesavršene, slabe, grešne, bolesne na tijelu i duši. Ali donosimo moleći da nam Djevica Siromaha pomogne, da nas ohrabri, da nas do te mjere milost Božja takne i onda zahvati da možemo krenuti iznova, drugačiji, pravedniji, vjerniji. Savršeni poput nje – savršenstvo i svetost naš je cilj. Baš zato, mi kao da smo se natiskali sada ovdje pod Njezine skute jer se bojimo i jer se osjećamo nezaštićeni na toj životnoj vjetrometini na kojoj kao da nas ama baš sve nemilosrdno bije i šiba, baca sad tamo sad amo i bivamo sve svjesniji da ovdje nemamo trajnoga stana jer je naša domovina na nebesima”, rekao je župnik na početku mise.

„Liturgija ove naše jubilarne 60. godine čašćenja Djevice Siromaha u našem Velikokopaničkom dekanatu i našoj župi Gundinci, poziva nas razmišljati o blaženstvima koja uvode u veliki govor poznat i kao govor na Gori, koji je magna charta Novoga zavjeta. Isus očituje Božju volju da privede sve ljude k sreći. Ta je poruka bila već prisutna u propovijedanju proroka, Bog je blizu siromasima i potlačenima i oslobađa ih od njihovih tlačitelja. Ali u ovoj svojoj propovijedi Isus slijedi poseban put, započinje s riječju blaženi, što znači sretni, u nastavku navodi uvjet za postizanje toga, a zaključuje s jednim obećanjem. Motiv blaženstva, odnosno sreće, nije u ispunjenosti postavljenog uvjeta, na primjer, biti siromah duhom ili biti ponižen ili progonjen, nego u obećanju koje slijedi, a koje treba prihvatiti s vjerom kao Božji dar”, pojasnio je propovjednik i napomenuo: „Ne može se biti blaženim bez obraćenja, bez sposobnosti da cijenimo i živimo Božje darove.”

U nastavku pojasnio je kako je siromašan u duhu onaj tko je prigrlio osjećaje i poprimio ponašanje onih siromaha koji se u svojem položaju ne bune, nego znaju biti ponizni, poučljivi, otvoreni Božjoj milosti. „Siromah duhom je onaj kršćanin koji se ne pouzdaje u sebe samog, u svoja materijalna bogatstva, ne oslanja se na vlastito mišljenje, nego s poštovanjem sluša i rado se priklanja odlukama drugih. Da u našim zajednicama ima više siromaha duhom, manje bi bilo podjela, suprotstavljanja i polemika. Poniznost kao i ljubav bitna je krepost za suživot u kršćanskim zajednicama”, naglasio je župnik. „Siromasi u evanđeoskom smislu su oni koji čuvaju budnim cilj Kraljevstva Nebeskog. Potrebno je uvijek imati otvoreno srce i ruke, a ne zatvorene. Kad je srce zatvoreno to je uskogrudno srce, ni ne zna kako ljubiti. Kad je srce otvoreno tada ide putem ljubavi. Stoga, neka Djevica Siromaha kao uzor i prvina siromaha duhom, pomogne da se prepustimo Bogu, bogatom milosrđem, da nas ispuni svojim darovima, a posebno obiljem svog oproštenja“, rekao je, između ostaloga, župnik Dominković.

Na kraju mise, predmoleći litanije vlč. Dominković završio je devetnicu Gospi Siromaha koja se molila uoči hodočasničkog dana. Poldanju misu predvodio je domaći sin preč. Drago Tukara.