Gornji Hrašćan, (IKA) – U Gornjem Hrašćanu, mjestu između Nedelišća i Macinca, u nedjelju 2. srpnja otkrivanjem i blagoslovom spomen-ploče na rodnoj kući mons. dr. Josipa Lončarića obilježena je 60. obljetnica smrti toga istaknutog hrvatskog vjerskog pisca i profesora, svećenika i kanonika. Spomen-ploču postavio je čakovečki ogranak Matice hrvatske, čiji je predsjednik prof. dr. Zvonimir Bartolić kazao kako se tim spomen-obilježjem Matica hrvatska i Hrvati njegova zavičaja Međimurja na skroman, ali primjeren način odužuju Josipu Lončariću za sve što je učinio za svoj hrvatski narod i Crkvu. Nakon što su spomen-ploču otkrili dr. Bartolić i Ivan Lončarić, nećak i inicijator svečanosti, koji živi u Kanadi, blagoslovio ju je vlč. Stjepan Markušić, župnik iz Macinca. Prigodom blagoslova podsjetio je na višedesetljetno prešućivanje tog velikana hrvatskog naroda i Crkve te je zahvalio Matici hrvatskoj i Ivanu Lončariću što su prepoznali njegovu ulogu u hrvatskoj povijesti te potaknuli spomen na njegov život i djelo.

Kako je okupljene podsjetio dr. Bartolić, mons. dr. Lončarić rođen je u Gornjem Hrašćanu 24. veljače 1870. godine, a umro je u Zagrebu 2. srpnja 1946. g. Pučku školu završio je u Macincu, gimnaziju u Zagrebu, a studij teologije u Rimu, gdje je zaređen za svećenika 1897. godine, da bi potom na Gregorijani i doktorirao filozofiju i teologiju. Radio je kao tajnik u Nadbiskupskom uredu u Zagrebu, bio rektor Nadbiskupskog orfanotrofija, te župnik župe sv. Petra u Zagrebu gdje je izgradio crkvu. Govoreći o vremenu u kojem je Lončarić živio i djelovao, dr. Bartolić istaknuo je kako su svećenici Zagrebačke nadbiskupije, pod čijom je jursidikcijom Međimurje ostalo unatoč tomu što je nekoliko desetljeća u 19. i 20. stoljeću bilo pod mađarskom vlašću, bili najveća brana odnarođivanju Hrvata, a mnogi svećenici porijeklom iz Međimurja sudjelovali su u Hrvatskom narodnom preporodu te senzibilizirali hrvatsku javnost svojim ugledom i znanjem o teškom stanju Hrvata u Međimurju. Dr. Lončarić imao je veliko značenje unutar hrvatskoga narodnog pokreta za oslobođenje Međimurja te značajnu ulogu unutar Hrvatskoga katoličkog pokreta i Katoličke akcije. Godine 1906. bio je jedan od utemeljitelja i predsjednik Hrvatske kršćanske socijalne stranke. Bio je bilježnik Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima, suradnik Katoličkog lista, urednik katoličkog dnevnika “Hrvatstvo”, te gotovo nije bilo područja javnog života u kojem se nije istaknuo. Bio je čovjek velikih sposobnosti i energije te u svoje doba jedan od najistaknutijih katoličkih pisaca i intelektualaca. Kao profesor i ravnatelj pratio je svoje učenike na njihovim životnim stazama, a ostalo je zabilježeno da je jedan njegov članak potaknuo Alojzija Stepinca da se vrati zovu svećeničkog zvanja te ga je kasnije pratio u Rimu i na njegovoj mladoj misi.

Nekoliko pjesama tijekom svečanosti izvela je muška vokalna skupina Pjevačkog zbora “Josip Vrhovski” iz Nedelišća, kojoj se pridružio i poznati pjevač Đuka Čaić. U svečanosti su sudjelovali i pripadnici Zrinske garde Čakovec u svečanim odorama, a uz nekoliko međimurskih župnika, nazočni su bili predstavnici Međimurske županije, Općine Nedelišće i Mjesnog odbora Gornji Hrašćan te ostali uzvanici i brojni mještani.