Premda vlč. Ivan Jurasić zbog zdravstvenih razloga nije mogao biti prisutan, ipak je to bilo i njegovo slavlje jer se je brojna okupljena vjernička zajednica i njega rado sjetila u molitvama i duhovnom zajedništvu.

Euharistijsko slavlje predvodio je dijamantni misnik vlč. Anton Zec. Uz zvukove sopila, jubilarac je ispraćen iz župne kuće u procesiji prema župnoj crkvi sv. Fuske gdje je slavljena dijamantna misa.

Evanđelje je pjevajući navijestio župnik vlč. Slavko Zec, a propovijedao je franjevac fra Bojan Rizvan, koji je također rodom iz župe Linardići.

U svojoj propovijedi fra Bojan je govorio o vjernosti koja je potrebna u svakom od poziva, pa tako i u svećeničkom. „Bog je uvijek vjeran svom narodu, a tako i mi njemu nastojimo biti vjerni po svojim pozivima”.

Istaknuo je kako je dijamantni jubilarac Zec cijelog svog života ostao vjeran svom pozivu i zato toga dana imaju razloga slaviti i Bogu zahvaliti. „Nije lako biti vjeran. Čovjek u svom pozivu može ustrajati, ali ostati mu vjeran nije lako, a vlč. Anton nam je u tome primjer”, istaknuo je fra Bojan u svojoj propovijedi. Kazao je kako je vlč. Anton cijeli svoj život posvetio svećeničkom pozivu i to bez zadrške, dodavši da je on uvijek tu za narod, svakome pristupačan i da je, bez obzira na svoje bogato iskustvo, vrlo jednostavan čovjek.

Vlč. Anton Zec je u mirovini, ali unatoč tome u svećeničkim je krugovima poznat kao onaj koji uvijek rado i spremno priskače u pomoć svećenicima u njihovom pastoralnom radu, a najčešće je u zamjenama za slavljenje misa.

Također, fra Bojan se prisjetio jedne anegdote koja se dogodila uoči njegove mlade mise. Vlč. Anton je jednom prilikom došao u crkvu sv. Fuske u Linardićima slaviti misu. Netom prije dolaska je pao, ali nije znao da krvari iz čela gdje se posjekao. Tako je on sav u žurbi stigao u sakristiju i u svoj brizi nije ni shvatio da krvari, već su ga u sakristiji pitali što se dogodilo jer mu je na čelu bila krv. Propovjednik je tim primjerom htio naglasiti svećeničku volju vlč. Antona Zeca da bez obzira na sve služi misu za narod, te se nadovezao i na drugo nedjeljno čitanje (Rim 8, 9. 11-13) „gdje apostol Pavao veli da ne ugađamo sebi i svom tijelu, već da živimo po Duhu. Upravo je taj Duh je vodio našega dijamantnog jubilarca do današnjeg dana”.

Fra Bojan Rizvan je u zaključku svoje propovijedi naglasio kako je svećeništvo istodobno dar župljanima i plod njihove molitve te kako se tu pokazuje Božja snaga jer On odabire male i slabe ljude iz naroda koji će se odazvati. „Zapravo bez ljudskog odaziva i naše suradnje s Bogom, ne može biti ni plodova, potrebna je naša suradnja”, kazao je.

Misu je uz vlč. Antona Zeca i fra Bojana Rizvana koncelebrirao i vlč. Ivan Buić, rodom iz sela Milohnići, koji sljedeće godine također slavi svoju 60. obljetnicu svećeništva, zatim fra Bernard Rubinić trećoredac iz samostana na Glavotoku, fra Vito Smoljan iz franjevačkog samostana na Košljunu i župnik vlč. Slavko Zec.

Dijamantni misnik vlč. Anton Zec je na kraju misnog slavlja primio prigodne poklone župe i nekih vjernih župljana te se i sam zahvalio na svemu što mu je Bog darovao kroz šezdesetogodišnje svećeničko služenje. Naveo je u kojim je sve župama djelovao, prisjetio se svoje mlade mise i dana uoči kojeg su i neki parovi tada sklopili sakrament ženidbe, te su još uvijek živi. Kazao je kako i njima čestita na njihovoj vjernosti i ustrajnosti u svojim brakovima svih tih godina. Vlč. Anton Zec je naime poznat i po tome što već 45 godina djeluje i u zajednici „Bračni susreti“ za koju kaže da je na određeni način upotpunila njegov život i koju također smatra svojim pozivom. Naglasio je kako je svečana pjevana misa njegova radost i zato uvijek rado pomaže kolegama svećenicima kad ih treba zamijeniti u slavljenju euharistije.