Slano, (IKA) – Vjernici župe sv. Vlaha u Slanom u dubrovačkom primorju sa župnikom fra Markom Dragićevićem proslavili su 26. kolovoza 600. obljetnicu od utemeljenja župe.
Svečano euharistijsko slavlje u koncelebraciji s desetak svećenika u crkvi Sv. Jeronima predvodio je dubrovački biskup Želimir Puljić. Na samom početku slavlja okupljeni vjernici su se u procesiji uputili od crkve Sv. Jeronima do nekadašnje župne crkve Sv. Vlaha koja već godinama nije u uporabi zbog oštećenja nastalih u Domovinskom ratu i još više u potresu 1996. godine. Crkva je ove godine obnovljena pa je dubrovački biskup u prigodi proslave 600. obljetnice župe blagoslovio crkvu Sv. Vlaha i oltar na kojem će se služiti euharistija. Procesija se zatim putem uz more vratila do samostanske crkve gdje je nastavljena misa.

Dubrovački biskup je u propovijedi, uz ostalo, rekao: “Neka nam ova velika godišnjica bude povodom zahvaliti Bogu i svetom Vlahu na osobitoj blagodati što smo članovi Crkve koja stvara ‘zajedništvo’, a ono je bitna oznaka po čemu se Crkva prepoznaje. Tako je, uostalom prikazuje i evanđelist Luka kad u Djelima apostolskim piše kako su prvi kršćani ‘bili jedno srce i jedna duša..’. Isus je, naime, želio neka njegovi budu ‘zajednica braće i sestara’, zajednica molitve i euharistije, zajednica dobara i međusobne ljubavi. Apostoli su to shvatili pa su ‘svaki dan postojano hrlili u hram, lomili kruh, te hvalili Boga i uživali naklonost svega naroda'”, rekao je biskup. O važnosti župne zajednice je ustvrdio: “U tom vidu vrlo je važna župna zajednica vjernika s pastirom – župnikom – na čelu, s teritorijem i župnom crkvom, ‘maticom’, u kojoj primamo sakramente, koja biva sastajalištem, obiteljskim domom i svetištem. Čovjek, naime, ne može biti beskućnikom. Potrebno mu je gnijezdo za dušu i za tijelo, za njega i za obitelj. Potreban mu je vjerski dom. Potrebna mu je župa kao drago mjesto utočišta i uporišta u kojem će se osjećati suodgovornim i podupirati zajedničke aktivnosti, braniti i zastupati njezinu čast i ugled. Vjernik stoga nije pasivni pripadnik, nego aktivni i odgovorni djelatnik koji ne ostaje ravnodušnim kad se radi o njezinu dobru. Istina, neka sociološka istraživanja pokazuju kako postoje različite kategorije župljana. Tu su najprije oni uvjereni i apostolski raspoloženi; zatim prosječni koji se ne zauzimaju previše. Onda tu je skupina ‘blagdanskih župljana’ koji se samo povremeno pojavljuju, kao i nažalost skupina ‘udaljenih’, rubnih kršćana koji nemaju ni župne, ni crkvene svijesti.” Poželio je župi Slano što više odgovornih i aktivnih vjernika kako bi se vjera koju su primili od svojih pređa predala budućim pokoljenjima.

Na veliku obljetnicu u Slano su s barjacima crkava i bratovština stigli vjernici iz drugih mjesta dubrovačkog primorja, a mnogi od njih bili su odjeveni u narodne nošnje u kojima su nakon mise zaigrali neizostavnog Linđa. Mješoviti crkveni zbor pjesmom je uveličao slavlje.
Na proslavi su sudjelovali i nekadašnji slanski župnici: fra Petar Krasić, fra Vitomir Musa, fra Mladen Vukšić i fra Ivan Kvesić, a na drugi dio feste stigao je nekadašnji kateheta kojeg mladi rado pamte i spominju fra Jozo Radoš Đoka. Kako je hercegovačkim franjevcima zadnjih četrdeset i pet godina povjeren pastoral župe sv. Vlaha u Slanom, slavlju je nazočio i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Ivan Sesar.

Župa sv. Vlaha u Slanom utemeljena je 1407. godine početkom gradnje crkvice Sv. Vlaha. Kršćanstvo se u slanskoj vali pojavilo još mnogo ranije. Sarkofag iz 462. godine koji se čuva u Lapidariju uz franjevački samostan svjedoči da su i prije dolaska Hrvata u Slanom živjeli kršćani. Povijest mjesta bilježi mnoge nevolje i stradanja. Mijenjali su se gospodari, a 1399. bosanski kralj Ostoja darovao je Dubrovačkoj Republici Primorje. Od tada Slano postaje sjedištem knežije s knezom na čelu, a za vjerski pastoral pozivaju se franjevci iz Bosne koji tu počinju graditi samostan. TU tijeku šest stoljeća u brizi za duhovne potrebe vjernika izmjenjivali su se franjevci i dijecezanski svećenici.
U povijesti Slanog posebno se spominju tri događaja koja su učinila veliku štetu ljudima i mjestu. To su velika trešnja iz 1667. godine, zatim pljačkanje i paljenje Slanog od strane Crnogoraca 1806. godine kada su, pretpostavlja se, uništeni i svi povijesni dokumenti i matice župe. Od trećeg velikog stradanja Slano se ovih posljednjih godina još oporavlja. Naime, strašne posljedice ostale su nakon okupacije Slanog početkom Domovinskog rata kada se stanovništvo iselilo, a veliki broj domova i objekata stradao.
Župa sv. Vlaha u Slanom danas uz Slano obuhvaća mjesta Grgureviće, Banju i Slađenoviće, a sastoji se od 140 obitelji ili 420 članova.