Osjećam obvezu i dužnost prije samog molitvenog čina u ime okupljenih vjernika zahvaliti uzoritom kardinalu Bozaniću, nadbiskupu Srakiću Predsjedniku HBK i svim našim (nad) biskupima za ovu molitvenu nazočnost na Daksi, na mjestu stradanja dragih nam sugrađana. Nalazimo se, naime, na povijesnom mjestu koje svjedoči o teškom vremenu komunizma koji s nacizmom i fašizmom predstavljaju tri zlokobne ideologije XX. stoljeća. Opirući se junački tim trima zlima Crkva je u hrvatskom narodu stekla silno mnoštvo svjedoka s kojima se opravdano ponosi. Stoga na mjestima njihovog stradanja palimo svijeće, polažemo vijence i upućujemo molitve za njih. Takva su se mjesta uvijek posebno obilježavala, a oko njihovih grobova ljudi su se rado okupljali. I mi hrvatski biskupi došli smo danas na ovaj otočić pomoliti se za duše pobijenih one kobne listopadske noći, prije 65 godina (1944.). Želimo ovim pohodom očitovati i iskazati dužno poštovanje pred njihovom žrtvom koja je postala dragocjenom baštinom naše sadašnjosti.

Znam da ovo nije ni mjesto, ni prigoda nekoga osobito isticati ili hvaliti. Jer, danas smo svi u pozadini, maleni i neprimjetni, pred moralnom veličinom onih radi kojih smo se okupili. Ali, upravo u ime njih kojima je život ovdje nasilno prekinut, zahvaljujem svima vama nazočnima i svima onima koji njeguju uspomenu na njih: rodbini i prijateljima, svećenicima i redovnicima, te Udrugi Daksa koja u suradnji s Gradom svake godine organizira ove susrete. Pohvalno je što je Grad svojevremeno gledom na ubojstvo gradonačelnika Nika Koprivice podigao optužnicu protiv nepoznatog počinitelja. U tom kontekstu čini mi se korisnim spomenuti i dvije dokumentirane knjige o tom strašnom vremenu: “Sve naše Dakse” (836 stranica velikog formata) koju je priredio i 2003. objavio gospar Joško Radica, te “Dubrovačke žrtve – jugokomunistički teror na hrvatskom jugu 1944. i u poratnim godinama” (370 stranica) od dr. Hrvoja Kačića, koja je izišla ovih dana. To je onaj dug prema stradalnicima na što nas je pozvao Ivan Pavao II. kad je rekao neka se “učini sve da se ne pusti zaboravu spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu” i potakao da se prikuplja potrebna dokumentacija kako ne bi ostali “nepoznati borci velike Božje stvari”. Iskrena hvala ovoj dvojici autora i svima koji će nastaviti njihovim putem. Hvala i svima vama koji ste danas ovdje došli i koji ćete se večeras s nama moliti u našoj katedrali. Molim oca nadbiskupa Marina da predvodi molitvu predviđenu za ovu prigodu.

Mons. Želimir Puljić, biskup dubrovački