Vatikan, (IKA) – Na blagdan sv. Josipa godine 1937. objavljena je enciklika “Divini Redemptoris” pape Pija XI., koja upozorava na pogreške i zločine komunizma. On lišava čovjeka njegove slobode, oduzima svako dostojanstvo ljudskome biću i svaku moralnu suzdržljivost protiv navale slijepih pobuda, napisao je Pio XI. o komunizmu. Samo nekoliko dana ranije, 14. ožujka, papa Ratti enciklikom “Mit brennender Sorge” vrlo je oštro osudio neljudsko ponašanje nacionalsocijalističkoga režima i nacističku ideologiju. Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan na ta dva dokumenta, povjesničar Pietro Scoppola prije svega je napomenuo kako je njihovo objavljivanje obilježavalo dramatično raspoloženje koje je već nagoviještalo II. svjetski rat. Papa u to vrijeme dramatičnog događanja na papir stavlja svoju odlučnu osudu dvaju totalitarizama – s jedne strane komunizam enciklikom “Divini Redemptoris”, i s druge nacizam enciklikom “Mit brennender Sorge”. Osuda tih režima Pija XI. vrlo je znakovita i, između ostaloga, nagoviješta encikliku koja nije objelodanjena, jer je Pio XI. preminuo prije njezina objavljivanja. Riječ je o enciklici “Humani Generis Unitas”, protiv njemačkoga relativizma. Ta je enciklika sada izišla na svjetlo dana, zahvaljujući nedavnim istraživanjima, rekao je između ostaloga Scoppola i pojasnio kako su otvoreni tajni vatikanski arhivi, te su sada i dokumenti o papinstvu Pija XI., koji su do nedavno bili nepoznati, dostupni znanstvenicima pa se otkrivaju brojni novi elementi, vrlo zanimljivi za povijest toga pontifikata.
Na novinarov upit kakav je bio utjecaj tih dviju enciklika nakon njihova objavljivanja, Scoppola je istaknuo velik utjecaj u sredinama u kojima su imale pristup. Jer, nemojmo zaboraviti, dodao je Scoppola, ni komunistički režim realsocijalizma, ni nacizam, nisu imali slobodni tisak i nije bilo slobodnoga kruženja ideja. Sami biskupi i svećenici, u svojim nedjeljnim propovijedima trudili su se da ne izazovu reakcije na tu novost. U Rusiji je, pak, bilo ozračje vjerskoga progona. Stoga je utjecaj tih dvaju dokumenata bio snažan na razini rukovodećih staleža, koji su mogli saznati tu novost, ali na razini širokih narodnih masa, spoznaja o dokumentima je, na neki način, bila ograničena nedostatkom slobode, odnosno nemogućnošću slobodnoga kruženja ideja. Napomenuvši, između ostaloga, kako i nakon 40 godina te enciklike imaju vrlo veliku vrijednost – jer osuda te težnje politike da postane sve u ljudskome životu, i da prisvoji sebi religijsku dimenziju, imala je vrlo veliko značenje onda kada je bila izrečena, Scoppola je istaknuo kako su ovi dokumenti također upozorenje za budućnost. Te su enciklike i danas uporište za vrednote demokracije i slobode, zaključio je u razgovoru za Radio Vatikan povjesničar Pietro Scoppola.