Istina je prava novost.

70 godina sebedarja u Bogotraganju

Teovizija objavila monografiju u povodu sedamdesetog rođendana prof. Tomislava Ivančića

U povodu sedamdesetog rođendana prof. Tomislava Ivančića (30. studenoga 1938.) Teovizija je objavila monografiju “70 godina sebedarja u Bogotraganju”.
U uvodnom tekstu direktor Teovizije Ivica Domaćinović podsjeća kako je Bog slavljeniku podario pet talenata, koje on višestruko umnaža te uime Ivančićevih nekadašnjih studenata – vjeroučenika, a danas suradnika, Domaćinović ističe kako je ova monografija izraz prijateljske radosti kojom na kratko žele zaustaviti vrijeme i malim pabircima napraviti inventuru barem tisućitog dijela onoga što on sedamdeset godina uspješno radi.
U prvom dijelu prikazan je Ivančićev životni put, od rodnog Davora, školovanja za svećenika u Zagrebu i Rimu, početaka rada na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i rada sa studentima u Frankopanskoj, sudjelovanja u radu radnih tijela HBK, do pisanja i prevođenja knjiga, članaka, organiziranja seminara, gostovanja u medijima.
Slijedi dio knjige u kojem se dr. Ivančić prisjeća rodne Slavonije. Osvrt na rad prof. Ivančića kao onoga koji vraća nadu čovjeku u tekstu “Prorok u domovini” daje prof. Josip Bratulić. O Ivančiću kao Bogotragatelju u poglavlju “Teolog nade” piše dr. Željko Tanjić. U ovom poglavlju čitatelj može pronaći razmišljanja prof. Ivančića o Bogu, Isusu Kristu, Duhu Svetom, Mariji, ali i o čovjeku koji je duša i tijelo i ima savjest. Tu su još i razmišljanja o molitvi i (a)teizmu.
Poglavlje “Originalno hrvatsko” donosi osvrt na hagioterapiju, metodu koju je utemeljio prof. Ivančić. Marina Marinović ističe kako je ta metoda plod Božjeg nadahnuća, a onda i dugogodišnjeg teoretskog istraživanja pretočenog u praktični rad u području čovjekove duhovne dimenzije.
Fra Miroslav Bustruc piše o prof. Ivančiću kao navjestitelju. Zapravo to je svjedočanstvo poticaja kojeg je 1985. godine dobio razgovorom s prof. Ivančićem, nakon čega je i sam počeo voditi duhovne vježbe, za koje ističe da su učinkovite. Jer to je donošenje Radosne vijesti na način da ljudi mogu prepoznati da je Bog živ i da ga je moguće susresti. Slijedi nekoliko misli prof. Ivančića o evangelizaciji s primjerima iz Starog i Novog zavjeta. Ivančić ističe kako samo zajednica može biti evangelizator, jer se kršćaninom može postati samo ako se izdvoji od svijeta i svog dotadašnjeg življena i stupi u zajednicu Isusovih učenika.
Ta zajednica ima i svoj život. Njezin cilj je međutim uvijek da vodi k spasu po Isusu Kristu, u zajednicu Oca, Sina i Duha Svetoga. Ona je dakle privremena zajednica, zajednica onih koji su u hodu prema vječnom Jeruzalemu, ona služi. Stoga je ona relativni cilj evangelizacije, naime ukoliko se po njoj i preko nje uvodi ljude u spas i zajedništvo s Isusom raspetim i uskrslim. Sve ovo pak govori da su prave zajednice neopoziv i hitan zahtjev evangelizacije, ističe Ivančić.
U monografiji se podsjeća i na pjesnički, pjevački, glazbeni i lirski talent prof. Ivančića te se donosi nekoliko njegovih pjesama. Na kraju se nalazi još nekoliko svjedočanstva dugogodišnjih suradnika, te vrlo opsežna bibliografija s popisom objavljenih radova. (ika-mb/kj)

.