Chicago, (IKA) – Sedamdesetu obljetnicu svećeništva proslavio je dr. fra Častimir Timothy Majić, član Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji za SAD i Kanadu. Euharistijsko slavlje 26. srpnja u hrvatskoj župi sv. Jeronima u Chicagu predvodio je kustos fra Marko Puljić, a uz slavljenika fra Častimira koncelebrirali su župnik fra Jozo Grbeš, gvardijan samostana sv. Ante u Chicagu fra Josip Nenad Galić, vikar samostana fra Ljubo Krasić i član Kustodije fra Philip Pavich.
U propovijedi fra Marko je govorio o Bogu koji svojom “ispruženom rukom” hrani svoj narod i poziva ga na međusobno dijeljenje i darivanje. Čovjek je spreman istinski dijeliti i darivati samo onda kada u svemu što ima i što ga okružuje prepozna Božji dar. Darivanje uvijek dvostruko obogaćuje, darivatelja i onoga koji dar prima, jer kako to reče veliki Dostojevski, u nebo s nama ide samo ono što smo drugima darovali. Nadovezujući se na tu misao, propovjednik je istaknuo spremnost fra Častimirove majke Ive koja se nakon smrti svoga muža Ante nije protivila da njezin jedini sin postane franjevac i svećenik, nego ga je spremno darovala Bogu i Crkvi. Očito je da, kad se s ljubavlju s drugima dijeli, blagoslov se umnaža u neprocijenjivim količinama, baš kao i dječakov kruh i ribice u Isusovim rukama, rekao je fra Marko. Po fra Častimiru, franjevcu i svećeniku, kroz sedamdeset godina svećeništva mnogi su osjetili snagu i ljepotu Božjeg blagoslova. Jesmo li spremni dijeliti i darivati na takav način, upitao je propovjednik, pogotovo kad se radi o poticanju mladih u našim obiteljima da se odlučuju za svećenička i redovnička zvanja.
Župnik fra Jozo, u suradnji sa župljanima, priredio je banket u čast slavljeniku u župnoj dvorani. Za glazbeni ugođaj pobrinuo se Mario Romanović. Pročitane su brojne čestitke koje su pristigle sa svih strana svijeta, a posebnu pozornost su privukle čestitke koje su uputili provincijal fra Ivan Sesar iz Mostara i generalni ministar Franjevačkog reda fra Jose Rodriguez Carballo. Više govornika iznijelo je svoja sjećanja na život i rad s fra Častimirom. Dojmljivo je bilo slušati one koje je fra Častimir hrabrio, kao djecu hrvatskih iseljenika, i poticao da uče hrvatski jezik, povijest i baštinu. Istaknuta je fra Častimirova zauzetost oko organiziranja, prikupljanja i slanja humanitarne pomoći u staru Domovinu u tijeku Domovinskog rata. Na slavlje su došli i predstavnici hrvatskih župa u kojima je fra Častimir nekada služio.
Na kraju banketa, slavljenik je zahvalio Bogu što je dočekao taj dan. Zahvalio je nazočnima koji su došli na euharistijsko slavlje i zajednički objed. Prisjetio se suradnika u novinarskom poslu i na drugim područjima rada, a preselili su se u vječnost, te u šali pozvao sve da dođu na proslavu njegova stotoga rođendana.
Fra Častimir je najstariji član Kustodije i Hercegovačke franjevačke provincije. Rođen je 9. siječnja 1914. u Vitini u Hercegovini od oca Ante i Ive rođene Boras. Na krštenju dobiva ime Ivan. Tada je počeo Prvi svjetski rat koji mu je oca odveo na bojišnicu te u zarobljeništvo u Rusiju. Odmah po povratku iz Rusije godine 1923. umire mu otac, a mali Ivan sa zakašnjenjem polazi u pučku školu u Vitini i završava je 1927. Nakon toga, polazi u srednju školu na Široki Brijeg i kao vrlo nadaren i sposoban đak, uspješno je završava godine 1936. U međuvremenu, ušao je u novicijat na Humcu kod Ljubuškoga 1933. i dobio ime fra Častimir. Nakon godine novicijata, studira filozofiju i teologiju u Mostaru. Svečane zavjete položio je 4. srpnja 1937. u Mostaru, a za svećenika ga je zaredio mostarski biskup fra Alojzije Mišić 4. lipnja 1939., u doba kada počinje II. svjetski rat. Od devetorice tadašnjih mladomisnika još su živa dvojica, fra Častimir i fra Zoran Ostojić. U tijeku II. svjetskog rata uprava Provincije ga šalje na studij germanistike u Freiburg, u Njemačku. Iz germanistike postiže doktorat godine 1946. Potom je upisao drugi doktorat iz opće teologije i završio ga godine 1951., također u Freiburgu. Te iste godine odlazi u SAD i pridružuje se franjevcima Kustodije Sv. obitelji koji su na sjevernoameričkom kontinentu pastoralno djelovali već od početka 20. stoljeća.
Fra Častimir je pastoralno djelovao u hrvatskim župama u St. Louisu, New Yorku i Milwakeeju. U više navrata bio je urednik tjednika Danica, koji je izlazio u Chicagu. Također je u više navarata uređivao Hrvatski katolički kalendar i Hrvatski katolički glasnik, izdanja hrvatskih franjevaca.
U Kustodiji je obnašao službu kustosa, gvardijana samostana sv. Ante u Chicagu i kustodijskog savjetnika. Član je Hrvatske akademije Amerike. Bio je dugogodišnji predsjednik Saveza hrvatskih svećenika SAD-a i Kanade i urednik njihova tadašnjeg glasila Vinculum Caritatis. Bio je član Izvršnog vijeća katoličke konferencije za etničke probleme Amerike sa sjedištem u Washingtonu, D.C.
Fra Častimir bio je osnivač ili član raznih domoljubnih društava među iseljenicima, koja su radila na okupljanju hrvatskih iseljenika i očuvanju nade u ponovnu uspostavu slobodne Hrvatske. Za domoljubni rad odlikovan je od prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odličjem Red Hrvatskog Pletera 27. svibnja 1997. koje mu je uručio tadašnji hrvatske generalni konzul u Chicagu Domagoj Šola, 20. rujna 2000. prigodom euharistijskog slavlja u samostanu sv. Ante u Chicagu.
Premda je već dobro zakoračio u devedest i šestu godinu života, fra Častimir još uvijek redovito piše Sjećanja o šezdeset i šestorici hercegovačkih franjevaca koje su komunisti ubili 1945. godine, a njegove priloge, koji se rado čitaju, redovito objavljuju Naša Ognjišta iz Tomislavgrada i Hrvatski franjevački Vjesnik iz Chicaga.