Split, (IKA) – U povodu 70. obljetnice pokolja više od 1500 hrvatskih civila u selima podno Kamešnice, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u Rudi u petak 28. ožujka te u Voštanama i Krivodolu u subotu 29. ožujka. Tih datuma 1944. godine, pripadnici njemačkih vojnih snaga, 7. SS divizije “Prinz Eugen”, na najokrutniji način ubili su djecu, žene i starce. U Rudi su ubili 282, u Voštanima 337 te u Krivodolu 148 osoba. Uz nadbiskupa Barišića, na misnim slavljima sudjelovali su triljski župnik i cetinski dekan don Stipe Ljubas, župnik Ruda don Marin Matijaca, župnik Voštana don Petar Dukić, župnik Krivodola fra Duško Botica, župnici okolnih župa te brojni svećenici. Događaju su prisustvovali i njemački veleposlanik u Hrvatskoj Hans Peter Annen, splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja i dožupan Luka Brčić, načelnik općine Otok Branko Samardžić, gradonačelnik Trilja Ivan Šipić te ostali predstavnici političke i društvene vlasti, rodbina i prijatelji ubijenih te brojni vjernički puk.
Nadbiskup Barišić istaknuo je kako su ti pokolji za stradale bili njihov Veliki petak, ali da kao vjernici moramo nadići dimenzije smrti i preobraziti ovaj Veliki petak u uskrsno jutro. To ne znači da trebamo zaboraviti pokolj već ga pamtiti ljudski i kršćanski te iskreno i evanđeoski oprostiti. “Tragedija nije prikladna riječ za taj događaj, jer tragedija znači neku nesreću ili prirodnu nepogodu kao što su potres ili poplava. Nažalost, ovdje je uzrok čovjek. I zato je prikladnija riječ zločin. Zasigurno se svi pitamo što se te noći dogodilo s čovjekom koji treba biti čuvar svoga brata, te kako je moguće da se slične stvari događaju i danas diljem svijeta”, kazao je nadbiskup Barišić i pojasnio da, ukoliko dopusti da u njegovo srce uđe zlo, čovjek postaje opasniji od zvijeri i prirodnih nepogoda. Nadodao je kako su u pozadini ovih pokolja ideologije koje su odbacile Boga te da je upravo zbog toga stradao čovjek. “Trebamo se osloboditi okova ideologija i boja te odati počast svim nevinim žrtvama bez obzira od koje uniforme su ubijene. Žrtve bi nas trebale okupiti i ujediniti da zajedno izrazimo svoju ljudsku i kršćansku sućut. Zato me posebno žalosti što na nekim od ovih mjesta stradanja nema delegacije, vijenca ni svijeća hrvatskih institucija, predsjednika države, sabora i premijera. Ušli smo u slobodnu i demokratsku Hrvatsku bez ovih ljudi, ali nismo ušli bez njihove žrtve i zato ih se ne smije ignorirati”, upozorio je nadbiskup i nadodao da će Hrvatska biti slobodna tek onda kada na svim jamama i grobovima budu vijenci svih institucija i stranaka. Mi podižemo spomen ploče za takve pokolje, no one su podložne zubu vremena i prolazne, baš kao i naše ljudsko sjećanje. No, ima jedan najveći i vječni spomenik svim nevinim žrtvama, a to je živi Isus Krist, raspeti i uskrsli, koji je upisao njihovu bol u svoje srce i dlan i neće dozvoliti da itko padne u zaborav. “Mnogi među njima su bili jako mladi i mogli su danas biti s nama, ali njihovi životi upisani su u knjigu vječnog života. Slušajući njihova imena moglo bi se reći da je taj popis dodatak litanijama svih svetih jer su svi oni bili vjernici koji su ugradili evanđelje u svoj život, a svjedoci kažu da su i umrli moleći i tražeći oproštenje jedni od drugih. No važno je primjetiti da je Krist bio snaga i onih koji su ostali živi. Nakon misnih slavlja položeni su vijenci i zapaljene svjeće na spomen grobljima, a u sklopu svečane komemoracije u Voštanima otkrivena je spomen ploča svim ubijenima. Vijenci su položeni i na spomen kosturnicama u Otoku (187 ubijenih), u naselju Ljut (136), u Podima (76) i u Rožama (22).