Hrvatski Leskovac, 8. 11. 1999. (IKA) – Sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova proslavile su u nedjelju 7. studenoga 80. obljetnicu svoga dolaska u Hrvatski Leskovac i 80. obljetnicu utemeljenja Doma sv. Josipa za nezbrinutu djecu u Hrvatskom Leskovcu. Nekadašnji Dom bio je posljednjih deset godina iznajmljen, a nakon isteka najma, kuća je obnovljena iznutra te je prilagođena za potrebe djece. U povodu tih obljetnica i obnove Doma misno slavlje u kapelici Sv. Josipa predvodio je zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić zajedno s domaćim župnikom i dekanom Dragutinom Komorčecom, župnikom i dekanom u Kraljevici Mijom Likovićem, kancelarom Vojnog ordinarijata Anđelkom Kačunkom, te Ukrajincem Olegom Vacebom, koji pomaže u župi i posebice se pastoralno skrbi za kapelicu Sv. Josipa.
Na početku mise riječi dobrodošlice biskupu uputio je župnik Komorčec i djeca iz Doma, koja su izvela prigodni program, a povijesni prikaz života i rada sestara karmelićanki Božanskog Srca dala je poglavarica s. Edita Gelemanović. Svjedočanstvo iz svoga života kao djeteta Doma dao je preč. Liković, koji je također tom prigodom proslavio 45. obljetnicu svoje mlade mise i 60. obljetnicu svoga dolaska u taj dom. Na misi je pjevao mješoviti zbor kapelice Sv. Josipa. Uz brojne vjernike, na misi su bile nazočne uime Generalne uprave u Sittardu u Nizozemskoj generalna savjetnica s. Gema Terezija Tešija i provincijalna poglavarica Hrvatske provincije Božanskog Srca Isusova s. Ana Marija Maleš. Nakon mise obnovljeni Dom blagoslovio je biskup Košić.
Družba sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova dolazi 1917. godine iz Beča posredovanjem tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera u Zagreb kada i otvaraju prvi Dom sv. Josipa. Zbog posebnih prilika preselile su se 1919. godine u Hrvatski Leskovac, gdje im je nadbiskup Bauer darovao kuću i dio zemljišta, te započinju sa svojim djelovanjem i otvaranjem Doma. Nakon II. svjetskog rata i dolaskom komunističke vlasti, tadašnje Ministarstvo socijalne politike oduzima redovnicama djecu i smješta ih u državne domove. Umjesto djece Ministarstvo smješta u Dom nemoćne i stare, o kojima redovnice skrbe do 1955. godine, kada im je i to zabranjeno. Potom karmelićanke razvijaju nove djelatnosti: priređuju tečajeve duhovnih vježbi za mladež, bračne parove i svećenike te podučavaju vjeronauk. Istodobno potajno prihvaćaju djecu u Dom. Od 1958. do 1973. godine kroz Dom je prošlo 128 djece. Komunistička vlast godinama je odbijala zamolbu za gradnju novoga dječjeg Doma i samostana. No, 1979. godine redovnice dobivaju dopuštenje za obnovu. Budući da zbog dotrajalosti i ruševnosti zgrade nije bila moguća obnova, karmelićanke, uz pomoć Caritasa iz inozemstva, uspijevaju izgraditi novi samostan i dječji Dom te novu kapelicu. Nova kapelica blagoslovljena je 1980. godine, a novi dječji Dom 1981. godine. Stari dječji Dom sv. Josipa djelomično je obnovljen iznutra te je služio neko vrijeme za vjeronaučne susrete. Kako nije bilo moguće u potpunosti obnoviti staru zgradu Doma, ona je iznajmljena na 10 godina na korištenje Malom tečaju Kursiljo, a najam je istekao u veljači ove godine, te je stoga zgrada vraćena karmelićankama. Dolaskom nove vlasti u Hrvatskoj i uslijed demokratskih promjena, karmelićanke dobivaju ponovno mogućnost razviti svoju temeljnu karizmu te prihvaćati nezbrinutu djecu školske dobi. Stoga je obnovom stare zagrade Doma vraćena njegova prvobitna funkcija. U kronici samostana navodi se kako je u Domu u tijeku 80 godina, od 1919. do 1999. godine, boravilo 1.005 djece.