90 godina nadbiskupa Josipa Pavlišića

Rijeka, (IKA) – Umirovljeni riječko-senjski nadbiskup Josip Pavlišić proslavio je 28. prosinca 90. rođendan. U teškom zdravstvenom stanju i u visokoj životnoj obljetnici zadržao je i pokazao mladost duha. Nadbiskup je primio goste i čestitare u skromnoj sobi na petom katu riječkog sjemeništa “Ivan Pavao II”. Proslavi i čestitanjima najbližih te redovnicama i rektoru Sjemeništa mons. Nikoli Uraviću, pridružio se i riječki nadbiskup Ivan Devčić.
Slavljenik je izrazio zadovoljstvo i zahvalnost zbog skrbi koju mu pružaju. Kako je sam rekao, otkako je prije četiri mjeseca bolestan iz Nadbiskupijskog ordinarijata preselio u Sjemenište, često ga posjećuju prijatelji, rodbina i kolege svećenici, “pa čak i oni koje ne poznajem”.”Zahvalan sam svima koji brinu za mene, posebno časnim sestrama, i drago mi je što me se ljudi sjećaju. Trudim se da im u ovom položaju ne budem dosadan i da ne povrijedim nekoga”, kazao je mons. Pavlišić, koji se zatim prisjetio i prošlih vremena, siromašnog djetinjstva u Istri, osmero braće i pet sestara, te majke koja ga je učila živjeti prema kršćanskim vrijednostima.
Bio je svjedokom mnogih promjena u društvu i Crkvi, a mnoge je kao nadbiskup i sam učinio. Smatra ih nužnima i dobrodošlima. “Crkva promjenama unutar sebe odgovara na razvoj društva. Promjene nastaju iz potreba Crkve, kako opće, tako i regionalne. Promjene nas ne smiju čuditi niti iznenaditi”, rekao je nadbiskup Pavlišić. Zahvalio je Bogu za sve lijepo što mu je život podario, ali i za one teške trenutke. “Tri sam puta bio pred streljačkim vodom”, prisjeća se uz zahvalu milostivoj Božjoj volji. Zahvalio je i za sve dobro svojim roditeljima te rodbini, poglavarima i ljudima s kojima je surađivao. A u ljudima je, sudeći prema posjetima i čestitkama koje mu stižu, ostavio duboki trag.
Josip Pavlišić rođen je u mjestu Srbljani, župa Stari Pazin, kao osmo dijete u obitelji. Za svećenika je zaređen 2. travnja 1938. u Gorici te je do 1945. upravljao župama Gologorica i Krbune. Od 1945. do 1951. obnašao je službe ekonoma i duhovnika te podravnatelja i ravnatelja u Biskupskom sjemeništu u Pazinu. Pomoćnim biskupom mons. Viktoru Buriću, senjsko-modruškom biskupu, imenovan je 13. prosinca 1951. Mjesec dana kasnije, 13. siječnja 1952., posvećen je za biskupa u Pazinu, a zatim 5. veljače imenovan generalnim vikarom hrvatskog dijela Riječke biskupije i Senjsko-modruške biskupije. 13 je godina obnašao službe župnika u Ogulinu i zatim Gospiću, a 1969. biva imenovan nadbiskupom koadjutorom Riječko-senjske nadbiskupije. G. 1973. službovao je kao apostolski administrator Riječko-senjske nadbiskupije, a 18. travnja 1974. postaje riječko-senjski nadbiskup i tu službu vrši do umirovljenja 5. siječnja 1990.