Zagreb, (IKA) – U povodu 90. obljetnice utemeljenja Vojske Bezgrešne, 25 godina od kanonizacije Maksimilijana Kolbea te 10 godina od kako je Sveta Stolica priznala Vojsku Bezgrešne kao međunarodnu udrugu u subotu 13. listopada u dvorani Sv. Franje u samostanu franjevaca konventualaca na zagrebačkom Svetom Duhu održana je svečana akademija i prvi nacionalni susret članova Vojske Bezgrešne.
Na svečanosti se okupilo mnoštvo članova iz Zagreba, Delnica, Grobnika, Mađareva, Mrkoplja, Matulja, Novog Marofa, Osijeka, Rijeke, Splita, Vinkovaca, Vođinaca, Vukovara. Akademiji je nazočio ministar provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca o. Đuro Hontić, nacionalni upravitelj Centra Vojske Bezgrešne i nacionalni duhovni asistent o. Ante Gašparić, te nacionalni duhovni asistent i koordinator Vojske Bezgrešne u Bosni i Hercegovini don Vladislav Žarko Ošap.
Na početku akademije sjemeništarci franjevaca konventualaca su glazbeno-scenski prikazali prizor iz života malog Rajmunda Kolbea kada u viđenju BDM prima bijelu i crvenu krunu, kao i drugi važan događaj u Kolbeovu životu: osnivanje Vojske Bezgrešne u međunarodnom kolegiju franjevaca konventualaca u Rimu.
Pozdravljajući okupljene, provincijal Hontić podsjetio je kako je sv. Maksimilijan uočio kako čovjek ne može ostati sam nego se mora povezivati s drugim ljudima, i u tu svrhu on je putovao svijetom, misionario do Japana i Indije. Na tom putu glavna mu je želja bila: svima donijeti Radosnu vijest da je svaki čovjek spašenik i zato je pozivao ljude na obraćenje. Kao nekad Krist, potom sv. Franjo i sv. Maksimilijan u svoje vrijeme, i ja i ti, dragi brate i draga sestro, pozvani smo danas ljudima donositi Radosnu vijest, pozivati ih na obraćenje da se oslobode od svoje sebičnosti, svog egoizma, karijerizma i individualizma, rekao je Hontić.
Nacionalni duhovni asistent Vojske Bezgrešne o. Ante Gašparić rekao je kako sv. Maksimilijan nije samo jedan među tolikim svecima koji sjaji na nebeskom svodu, nego nam ga je poslao Bog da učini naše vrijeme svjetlijim i plodonosnijim po Mariji. Njegova bezgranična posveta bila je pokretač svih veličanstvenih djela koje je ostvario u svom životu. Današnji čovjek ušao je u 21. stoljeće bez pravog ideala, ljudskoga i duhovnog. Uzda se sam u sebe, izgubljen je, proklet, u rukama Zloga. Kad je Bog odsutan u savjesti čovjeka, čak štoviše, kad je Bog prognan zbog drugih bogova, bezvrijednih i lažnih, nije se čuditi ako se priroda, prisiljena podnositi svaku bezumnu manipulaciju, buni i pokazuje svu svoju snagu pod snažnom Božjom rukom. Izazvati Boga znači skrojiti si vlastitu propast. To je neizbježno. O. Ante istaknuo je i kako boli činjenica da je relativno malo zalaganje franjevaca koji, čini se, još nisu dobro razumjeli da svaki njihov apostolat mora nositi otisak Bezgrešne. Kolbe ustvari ne nadodaje ništa Franji, nego samo produžuje njegovu karizmu u ovom vremenu i u vremenu koje dolazi, razvijajući Franjinu duhovnost kojoj je centar Krist i u kojoj kuca Marijino srce u savršenom skladu sa Srcem Isusovim. Naime, sv. Maksimilijan savršeno poznaje franjevačku povijest i duhovnost. Njegov stil života savršena je kopija Franjina stila: molitva, pokora, putujuće misionarenje, kazao je, ističući posebno ulogu Bezgrešne, oko koje se već od početka vrti kao oko osovine pastoral cijelog Reda. Kolbeovo djelo bez sumnje je franjevačko djelo i doista “dar” Božji Redu za Crkvu, podsjetio je Gašparić na riječi pape Ivana Pavla II., koji je još kao kardinal 1972. godine ocrtavajući Kolbeov identitet i poslanje rekao kako je on “Franjo dvadesetog stoljeća”. Stoga, podsjeća Gašparić, bit Vojske Bezgrešne je osobno posvećenje Bezgrešnoj i to je ono što preobrazuje duše i osvaja svijet za Krista.
Tehnika djelovanja samo je sredstvo i pomagalo učinkovitog djelovanja i ništa više. Ovo jedinstveno shvaćanje Vojske Bezgrešne kao pokreta koji je otvoren, slobodan i dinamičan, temelji se na zdravoj duhovnoj i marijanskoj nauci, koja je obnovljena i prilagođena naukom posljednjih crkvenih dokumenata. Završavajući obraćanje okupljenima, Gašparić je pozvao da ovogodišnji jubileji ostave barem u franjevcima i u svima onima koji su povezani s Franjom i časte ga ljubavlju i odanošću, jasnu poruku: hodati s Marijom u vjeri, naviještati Krista s Marijom, braniti dostojanstvo čovjeka s Marijom.
Don Vladislav Žarko Ošap prenio je pozdrave banjolučkog biskupa Franje Komarice. Predstavio je djelovanje Vojske Bezgrešne u Bosni i Hercegovini, gdje je ta međunarodna udruga službeno počela djelovati 27. listopada 2006. godine u Drvaru, u župi sv. Josipa u povodu proslave 100. obljetnice župe.
Pozdravnim pismom skupu se obratio međunarodni duhovni asistent Vojske Bezgrešne o. Eugenio Galignano. Pismo je pročitao o. Ivan Bradarić, duhovni asistent Vojske Bezgrešne u Zagrebu.
O. Galignano podsjeća kako svečano raspoloženje ne oslobađa, nego poziva da si u svjetlu života i svjedočanstva sv. Maksimilijana Kolbea s velikom odgovornošću postavimo pitanje: Koje značenje u našem životu i društvenoj zauzetosti zauzimaju ove obljetnice? Potom je istaknuo kako je potrebno davanje veće važnosti formaciji. Vojska Bezgrešne prije svega je osobno uređenje i bogatstvo duhovnoga života pa tek onda apostolsko djelovanje. Istaknuo je i crkvenu dimenziju Vojske Bezgrešne, jer to nije privatni pokret, pobožni pokret za manje skupine vjernika. To je Udruga vjernika (krštenika), javna i međunarodna, s crkvenim pravom. Službeno priznata od Crkve, Vojska Bezgrešne od Crkve prima karakter katoličanstva ili općinstva, što znači da je općinstvom pripadanja otvorena svima, muževima i ženama, redovnicima i laicima, kontemplativnima i aktivnima. Općinstvom prisutnosti, pak, nema teritorijalnih granica, može nastati, živjeti i razvijati se na svakome mjestu, a općinstvom širenja poticana je bezgraničnom misionarskom čežnjom prema želji sv. Maksimilijana: “Po Bezgrešnoj cijeli svijet osvojiti za Boga”. U svemu tome Vojska Bezgrešne očituje svoju franjevačku dušu, jer je nastala u srcu franjevačkog reda i zbog toga što je njezin glavni moderator u osobi ministra generala. Stoga, treba imati srce neprestano otvoreno potrebama svijeta, znanosti, tehnike i kvalitete života, bile su bitne osobine sv. Maksimilijana Kolbea.
Na istoj ovoj liniji trebamo se znati pronaći i mi danas, polazeći od našega životnog okruženja. Članovi Vojske Bezgrešne na svakom mjestu i u svako vrijeme pozvani su djelovati dubinski i temeljito, dišući s dva krila pluća: učiteljstvom Crkve i franjevačkom baštinom. Na kraju pisma o. Galignano poziva na duhovnu ostavštinu sv. Maksimilijana Kolbea, a to je istraživati, proučavati i djelovati u svjetlu Bezgrešne.
U tijeku akademije osvrt na nastanak i djelovanje Vojske Bezgrešne u Hrvatskoj dao je o. Ljudevit Maračić. Podsjetio je kako je petnaestak godina nakon prvih sramežljivih početaka u Rimu i potom u Krakovu, hrvatska crkvena javnost informirana o tom čudesnom razvitku ovoga gorušičina zrna. Tako u glasniku “Svetište sv. Antuna”, koji su 1930. u Zagrebu pokrenuli franjevci konventualci kao vjesnik za gradnju crkve-svetišta Sv. Antuna na Svetom Duhu, u lipnju 1931. pojavljuje se opširna reportaža “Niepokalanow”, u kojoj potpisnik fra Jeronim Marjanović iscrpno opisuje “Grad Bezgrešne”.
U istom prikazu nalaze se dvije ilustracije, jedna predstavlja drvene barake samostana i tiskare Bezgrešne, a na drugoj je lik o. Maksimilijana Kolbea s bradom, što znači da je fotografija vrlo aktualna, jer se Kolbe pojavljuje kao misionar koji je svoju avanturu započeo u Japanu prethodne godine. Potom iznosi podatak kako se u arhivu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca čuva dopis na latinskom jeziku, otipkan na pisaćem stroju, koji je o. Maksimilijan Kolbe uputio iz Nagasakija tadašnjem provincijalu o. Bernardinu Poloniju. Pismo je datirano na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, kada je veliki misionar i širitelj štovanja Bezgrešne iz daleke zemlje gledao cijeli svijet, pa i Hrvatsku, te se zanima je li i kod nas “Vojska Bezgrešne” zaživjela i počela djelovati.
Maračić je potom istaknuo kako je svojim dopisom od 30. prosinca 1938. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu dao dopuštenje “da se u Zagrebačkoj nadbiskupiji uvede i širi ‘Pia unio Militiae Immaculatae’ prema priposlanim Pravilima, koja su zadržana u ovdašnjem arhivu”. Uskoro je za potrebe članova ove udruge, a i za simpatizere i ostale širitelje pobožnosti Bezgrešnoj Djevici, u Zagrebu tiskan molitveni priručnik pod naslovom “Štit Vitezova Bezgrešne”, s brojnim informacijama o udruzi i uputama za djelovanje te molitvama za svaki dan i ostalo vrijeme kroz godinu. Danas je uščuvano vrlo malo primjeraka tog molitvenika, koji je odigrao značajnu ulogu u poznavanju i širenju Vojske Bezgrešne ne samo u Zagrebu, nego i u drugim mjestima u kojima su tada djelovali hrvatski franjevci konventualci (Split, Šibenik, Vinkovci, Sisak). Da je sve više raslo zanimanje među hrvatskim franjevcima konventualcima za Vojsku Bezgrešne, ističe Maračić, dokazuje i boravak nekih od njih u Poljskoj, gdje su se osobno uvjerili u učinkovito djelovanje “Vojske Bezgrešne”.
Tako je o. Ambroz Vlahov, urednik zagrebačkoga mjesečnika “Svetište svetog Antuna”, proveo dva tjedna u Niepokalanowu tijekom kolovoza 1936. i u više navrata razgovarao s Kolbeom. O svemu tome izvješćivao je u više navrata, a kad je uskoro postao provincijalom, baš u samo vrijeme rata, zamišljao je i vrlo konkretno planirao izgradnju hrvatskoga “Grada Bezgrešne” u Selima kod Siska. Nadalje, podsjetio je na službeni prestanak djelovanja svih javnih udruga i društava Katoličke Crkve nakon II. svjetskog rata, te nastavka njegovanja pobožnosti prema Bezgrešnoj i duha same Udruge u sjemeništima franjevaca konventualaca. Tako je Maračić predstavio svoja osobna prisjećanja kao sjemeništarca i kasnijega klerika te mladog svećenika. Posebno je istaknuo kako je veliku potporu u radu davao magister o. Celestin Tomić, koji je dosta godina proveo u Rimu na studiju i specijalizaciji, te se vratio obogaćen marijanskim žarom kolbeovskog usmjerenja. Zahvaljujući njemu u klerikatu se razvijao živahan rad udruge, koji se sastojao u redovitim mjesečnim sastancima, zidnim novinama, prigodnim akademijama, glazbenim nastupima, organiziranim priredbama i liturgijskom radu. U međuvremenu je na hrvatski jezik preveden prvi životopis o. Maksimilijana Kolbea, iz pera poljske emigrantice Marije Winowske (“Le fou de Notre Dame”). U međuvremenu, o Uskrsu 1962., hrvatski franjevci konventualci započinju izdavalačku avanturu koja traje i danas. O. Ivon Ćuk počinje izdavati mjesečnik “Glasnik sv. Antuna Padovanskoga”, današnji “Veritas”. Pomišljalo se da ovaj mjesečnik postane povremeno glasilo Vojske Bezgrešne, te je u tom smislu objavljeno više priloga o Kolbeu, “Vojsci Bezgrešne”, Niepokalanowu, Nagasakiju. Konkretan plod ovog zauzimanja bila je biografija Kolbea “Dobrovoljac bunkera gladi” iz pera Živka Kustića, tadašnjeg suradnika mjesečnika, a kad je o. Ivon prestao biti glavnim urednikom, povukao se u Rim i tu nekoliko godina proučavao građu za pisanje životopisa o. Maksimilijana, koji je osobno najviše cijenio jer da je u to djelo, tako je govorio, uložio najviše truda. Novi zalet u širenju kolbeovskih ideja na našim prostorima unio je o. Antun Gašparić, koji već preko dvadeset godina neumorno radi na ovome i širi marijanski apostolat. U više navrata provincijski kapituli Hrvatske provincije franjevaca konventualaca povjerili su o. Anti službu nacionalnog upravitelja udruge “Vojske Bezgrešne”, koja ima svoje središte u Novom Marofu. Zahvaljujući tome danas je na hrvatskom jezičnom području upisano oko 30.000 članova i podijeljeno je osim toga i oko 20.000 čudotvornih medaljica. U nekim mjestima članovi VB u dogovoru sa župnicima organiziraju razne pobožnosti. U Koprivničkim Bregima se tako svakodnevno okuplja šezdesetak članova na molitvu krunice za duhovna zvanja. U Koprivnici desetak obitelji sastaje se na zajedničku molitvu krunice i plodovi su vidljivi: nekoliko mladih upisanih prvih godina u Vojsku Bezgrešne odlučilo je studirati teologiju i danas su vjeroučitelji i svećenici koji šire udrugu VB kroz različite pobožnosti i dnevne molitve. U župi Davor osamdesetak članova VB priključilo se svakog četvrtka jednosatnom klanjanju u rasponu od 18 do 23 sata naizmjence.
U suradnji s promicateljem zvanja Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca središnjica VB iz Novog Marofa okuplja više skupina mladića i djevojaka u creskom centru za zvanja, gdje imaju priliku upoznati se s duhovnim zvanjem. Prije pet godina otvoren je pokrajinski centar VB u Riječkoj nadbiskupiji. Članovi VB sastaju se svakog mjeseca kod sestara milosrdnica. U riječkom zatvoru pokrenuli su svake srijede molitvu krunice sa zatvorenicima. Na njihovu inicijativu otvorena je i blagoslovljena kapelica u zatvoru posvećena sv. Maksimilijanu Kolbeu. Nešto kasnije osnovan je pokrajinski centar VB u Puli za Istru. Kao i u Rijeci, i tamo članovi VB svake srijede mole krunicu sa zatvorenicima i donose im vjerski tisak. Po želji upravitelja tih zatvora protekle godine organizirane su i jednodnevne duhovne obnove za zatvorenike u Puli i Rijeci.
U Varaždinskoj biskupiji udruga Vojske Bezgrešne u suradnji s Povjerenstvom za pastoral mladih već šestu godinu organizira “Marija-fest” u Molvama, gdje se okuplja do 500 mladih iz raznih dijelova biskupije. Uz sam festival upoznavanju VB preko medija i njezinu širenju mnogo pridonosi glazbeni sastav “Apostoli mira” iz Mađareva. Središnjica u Novom Marofu tiska svake godine razne kalendare, a list “Apostol Bezgrešne” povremeno izlazi u 8000 primjeraka te tako povezuje članove Vojske Bezgrešne, istaknuo je djelatnost u različitim dijelovima Hrvatske Maračić, te svoje izlaganje završio riječima iz Gašparićeva izvješća koje je predstavljeno na prošlogodišnjem redovitom provincijskom kapitulu: “Ako se duše braće budu uvijek sve više približavale Bezgrešnoj, nikakav rat, nikakav rast cijena, nikakva druga poteškoća ili neprilika neće biti u stanju oslabiti zanos u osvajanju cijelog svijeta i svake pojedine duše za Bezgrešnu”.
Svečanu akademiju uveličale su glazbene skupine “Apostoli mira” i “Novo svitanje” te gudački kvartet “Quodlibet”, a program su vodili o. Ivan Bradarić i Lejdi Oreb.