Donji Miholjac, (IKA/BTU) – Kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit, u suslavlju trojice đakovačkih i srijemskih biskupa Marina Srakića, Đure Gašparovića i Đure Hranića, biskupa pečuškoga Mihalja Mayera, 19 svećenika i jednog trajnog đakona, predvodio je 22. rujna u dvorištu župne crkve u Donjem Miholjcu svečano euharistijsko slavlje u povodu 950. obljetnice pisanoga spomena župne crkve podignute u čast Sv. Mihaela arkanđela i prvoga spomena grada Donjega Miholjca. Sudjelovalo je više od 500 vjernika, Miholjčana, Rakitovčana, gostiju, redovnice Milosrdnih sestara sv. Križa i Marijinih sestara, Željko Macanić, gradonačelnik Donjeg Miholjca, članovi Gradskog poglavarstva i predstavnici svih gradskih struktura.

Na početku misnoga i jubilarnog slavlja domaćin, biskup Srakić je rekao: “Rijetke su župe, pogotovo ovog sjevernog dijela naše Đakovačke i Srijemske biskupije, koje se mogu pohvaliti s tako značajnim jubilejom. Graditelj crkve Sv. Mihovila i osnivač župe palatin Rado zaželio je da ovdje bude svećenik koji će danju i noću vršiti službu Božju. Nju je povjerio sv. Petru pečuškom, a biskupa Maura adoptirao kao oca. U ovom jubilarnom slavlju stavljamo na oltar sve one koji su gradili povijest kako župe tako i grada: sve župnike i župljane, sve građane. Sve njihove radosti i patnje, sve uspjehe i stradanja”. Biskup je također rekao kako se iz povijesnih zapisa saznaje kroz što je Donji Miholjac prolazio u svojoj 950. godišnjoj povijesti. “Bilo je to vrijeme počimanja i svršavanja, gradnji i rušenja, rađanja i umiranja, radosti i tugovanja, povrataka i bjegova, promjena gospodara, ali i kontinuiteta jednoga naroda, vrijeme obnova i uništenja obnovljenoga, vrijeme slavlja, ali i vrijeme žalosti, vrijeme uspjeha i neuspjeha, razvoja i opadanja, vrijeme slobode, ali i ugnjetavanja”, rekao je biskup Srakić. “Danas se u mislima i molitvama sjećamo svih onih koji su za ovo mjesto položili svoje živote, napose u posljednjem ratu, ali i one koji su uložili svoje od Boga primljene talente za ovu župu i ovaj grad kao župnici, kapelani te čelnici političkoga i gospodarstvenog, kulturnoga i prosvjetnog života. S ovom proslavom želimo izraziti zahvalnost Gospodinu za milosti primljene kroz te duge godine, ali i moliti za milost sretnije budućnosti”, zaključio je biskup Srakić.

Na početku homilije kardinal Bozanić je čestitao veliki jubilej, “ali i ustrajnost u vjeri pred kojom zastaje dah.” Rekao je da slaveći obljetnice, Crkva ne slavi prošlost, nego radost sadašnjosti. “U ovome liturgijskom slavlju Božje sadašnjosti i prisutnosti zahvaljujemo za vrijeme koje je proteklo u crkvi vaše župe, u ovoj crkvi koja je srce ove vaše zajednice. Koliko li je samo bisera u riznici koja je danas pred našim očima, a koje prepoznajemo kao trag vječnosti na zemlji, ponajprije u ljudima koji su priznavali Boga vrhovnim dobrom, nadahnućem i suputnikom! Slavimo Boga u onome koji je darovao ime ovomu gradu, sv. Mihaelu arkanđelu. Znakovito je da je na ovoj povijesnoj hrvatskoj vjetrometini u 11. st. niknula i održala se crkva posvećena Arkanđelu koji se očituje snagom i vojevanjem protiv zla. Sv. Mihael trajno pita, a ujedno svjedoči izazovnom istinom za svako vrijeme. Mihaelova istina pretočena je čas u snažan izraz tvrdnje, a čas u pitanje: Tko je kao Bog?”, rekao je kardinal Bozanić.
“I mi, braćo i sestre, u svojoj slobodi živimo u izazovu između privlačnosti: svjetla dobra ili tame zla, što je popraćeno i mnoštvom lukavih prijevara kojima se služi Sotona. Ipak mi vjernici ne živimo u strahu. Mi poznajemo vlastitu krhkost i zbog toga se ne oslanjamo samo na ljudske snage. Upravo po našoj ranjivosti očituje se Božja snaga koja djeluje u nama, uz uvjet da dopustimo Bogu da nas vodi i štiti; Bogu koji djeluje, koji nas brani i liječi po svojim anđelima”, istkanuo je kardinal Bozanić.
U donjomiholjačkoj župi odgovor na pitanje tko je kao Bog, jasan je kroz više od devet stoljeća. “Da nitko nije jednak Bogu svjedočite i danas svojom ljubavlju prema ljudima koja proizlazi iz vaše vjerničke duše, prožete katoličkom sviješću koja poštuje svakoga čovjeka. U razgranatosti molitvenih skupina, crkvenih zborova, u prisutnosti i radu redovnica; u razvijanju brige za ministrante, u prenošenju iskustva vjere mladima, u brizi za bolesne; u gajenju osjećaja za hodočašća, u poslovima oko obnavljanja crkve, a ponajviše u svemu što usidruje Božju riječ u svagdanjemu djelovanju, pokazujete da ste dostojni nasljednici onih vjernika koji su ovdje živjeli i slavili Boga prije vas. Zahvaljujući Bogu za vjeru koja nam je predana, za našu povijest na koju smo ponosni i običaje koji su nam dragi, danas kada slavimo svetkovinu ove župe i ovoga grada želimo jednoglasno ponoviti anđeosku poruku: Nitko nije kao Bog. Zajedno s anđelima i s onima koji su prije nas kroz duga stoljeća ovdje pjevali Bogu, a za koje vjerujemo da su sada dionici nebeske domovine, pjevajmo i mi danas radosno: Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot!
Poznato mi je, dragi vjernici Donjeg Miholjca, da ste i u najnovijoj hrvatskoj povijesti, za Domovinskog rata, svoju župnu biografiju ispunili predivnim stranicama koje pripovijedaju o susretljivosti i solidarnosti s mnoštvom prognanih ispred zatorne sile mržnje. Kada su mnogi predviđali da je nemoguće izdržati u dobru pod objektivnim teškoćama rata, vi se niste predali malodušju, nego ste svjedočili Božju ljubav.
I sada kada se nalazite u novim kušnjama, osobito nezaposlenosti i pred pitanjima koja pogađaju mnoge poljoprivrednike u našoj Domovini, ne dopustite da se zanemari nama povjereno blago stvorenoga svijeta, naša polja i ravnice. Plemenita duša ovoga kraja, blaga i topla kao miris jesenskih plodova i kruha, snažna i zrcalna kao voda Drave, njegovana je snagom kršćanskih korijena”, rekao je kardinal Bozanić.
“U svjetlu Božje ljubavi, sa zahvalnošću prihvaćamo svoju prošlost, prihvaćajući i same sebe sa svim svojim dobrim stranama, kao i s nedostacima. Bog može promijeniti naše raspoloženje, naš način gledanja na svijet i događaje te probuditi u nama više optimizma i povjerenja. U zahvalnosti možemo promatrati svoj život kao veliki put prema Bogu, prema pobjedi koju nam je navijestio sveti arkanđeo Mihael i slavi koju nam je Isus obećao: “Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega”. Predragi vjernici Donjeg Miholjca, neka vas čuva Božja snaga sv. Mihaela; neka vam njegovo ime u svakomu vašem danu, osobito po molitvi, pomogne razlučivati dobro od zla, kršćansko od nekršćanskoga. Bog nam daruje anđele ne da bismo pobjegli iz svijeta i bili manje ljudi, nego da bismo svijet učinili anđeoskim po našem kršćanskom življenju. Zbog toga molimo pomoć svetih anđela, a osobito prisutnost sv. Mihaela, da ne bismo bježali iz zbilje, iz društvenih zadaća koje su povjerene nama kršćanima”, poručio je na kraju homilije kardinal Bozanić.
Donji Miholjac bio je sastavu pečuške biskupije koja je vodila brigu o vjernicima i Donjeg Miholjca i drugih župa toga kraja sve do I. svjetskog rata. Podsjećajući kratko na prošlost, na kraju misnoga slavlja u svojim riječima pozdrava biskup Mayer je rekao je kako je u 950. godina utkano puno vjere i rada i da je pred svima još puno zadaća. “Jedan smo narod i živimo svi zajedno s biskupima i iz Hrvatske i Mađarske kako bismo bili prepoznatljivi da smo braća u Isusu”, rekao je biskup Mayer.
Začasni kanonik Antun Drenjančević, domaći župnik i dekan donjomiholjački, u zahvalnoj i pozdravnoj riječi prisjetio se kada je mađarska granica bila jedna sigurnost, a ne razdvojnica. “Posebno mi je drago da u Marija Gyud kao dva drevna naroda slaviti Presvetu Bogorodicu”, rekao je župnik Drenjančević. “Veseli me da smo cijelo vrijeme u našem gradu, a i u brizi za ovaj jubilej biti povezani s Gradskim poglavarstvom, gradonačelnikom Željkom Macanićem i predsjednikom Poglavarstva Zoranom Kovačem. Veliki je to korak prema ljubavi i razumijevanju i onda slobodno možemo ići naprijed.” Domaći župnik je rekao kako 950. obljetnica nije samo znak puta na ovoj zemlji, poželjevši da taj jubilej “bude početak proslave, anticipacija onoga vječnoga slavlja s Kristom Gospodinom na nebesima”.
U pozdravnom slovu gradonačelnik Macanić je rekao kako je uz sve događaje koji su tijekom protekloga vremena upriličeni povodom 950. obljetnice pisanoga spomena župne crkve podignute u čast Sv. Mihaela arkanđela i prvoga spomena grada Donjega Miholjca, 22. rujna ipak najsvečaniji dan kada je kardinal Bozanić pohodio grad i predvodio misu. “Obećavam da ćemo i dalje raditi na dobrobit Crkve”, rekao je gradonačelnik uručivši kardinalu Bozaniću, Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji, biskupu Srakiću i biskupu Mayeru spomenice grada Donjega Miholjca. Povelja grada uručena je župniku Drenjančeviću za značajan doprinos u razvoju duhovnoga, kulturnog i sveukupnog društvenog života grada. Prigodni su darovi uručeni i biskupima Gašparoviću i Hraniću te Nikici Bošnjakoviću, domaćem župnom vikaru.
Prije završetka misnoga slavlja vlč. Fabijan Svalina, tajnik Biskupskog ordinarijata pročitao je pismo pozdrava i blagoslova pape Benedikta XVI. prigodom jubilarnoga slavlja u kojemu, između ostaloga, izražava želju da donjomihojačka župa “bude zajednica žive vjere i iskrene bratske ljubavi, a grad mjesto blagostanja te duhovnoga i materijalnoga napretka svih svojih stanovnika.”
Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti župni zbor “Sv. Cecilija” uz orguljsku pratnju s. Nikoline Nikolić i dirigentice prof. Silvije Ježić Knežević te vokalno-instrumentalni sastav mladih “Agape” s Igorom Petkovskim, marinom Viljevac i Ivanom Grgić.

Prije misnoga slavlja kardinala i biskupe dočekali su domaći župnik Drenjančević, vlč. Bošnjaković, mons. Josip Bernatović, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, ostali svećenici, gradonačelnik Macanić sa suradnicima te brojni vjernici od kojih su neki bili odjeveni u narodnu nošnju. Doček je upriličen uz zvuke tamburice.

Danas župa s filijalom Rakitovica ima oko 7.000 vjernika. Donjomiholjačka crkvena zajednica vjernika starija je od Zagrebačke (nad)biskupije. Listinom danom na saboru u Albaregiji, “Palatin Rado dozvolom kralja Andrije i njegova brata Adalberta, dio svog imanja daruje Sv. Petru u Pećuhu, a crkvu koju je izgradio preko rijeke Drave na čast Svetog Mihaela preporučuje Sv. Petru i biskupu Mavru da stalno ondje drži svećenike koji će danju i noću dužnu službu Bogu prikazivati”. Ovim pisanim dokumentom iz 1057. godine utvrđuje se da na ovim prostorima živi crkva u duhovnom i materijalnom obliku.
Od 1332. do 1335. godine, kod sabiranja papinske desetine spominje se crkva Sv. Mihaela i dva svećenika Lovro i Toma. Iz vremena turske vladavine škrti su podaci o životu župe i crkve. O neprekinutoj opstojnosti župe i životu kršćana katolika u ovom kraju bilježi Bartol Kašić koji 1618. godine boravi u Viljevu. Od godine 1722. vođene su matice u koje se upisuju imena krštenih, vjenčanih i umrlih pa se ta godina u dokumentima spominje kao godina obnove župe. Od 1735. do 1740. građena je sadašnja crkva. Od 1722. do 1781. župom upravljaju oci franjevci, a 1781. godine upravu preuzimaju dijecezanski svećenici.
U službenom popisu župa franjevačke provincije Bosne Srebrene 1733. i 1734, dat je opis stanja katoličkih župa gdje se spominje i opisuje crkva Sv. Mihaela arkanđela. U tim godinama patronat nad crkvom preuzima obitelj vlastelina Prandaua.
Crkva je obnovljena uz pomoć vlastelinstva 1795. godine, a 1820. izgrađen je svod iznad svetišta te dograđena sakristija. Današnji izgled crkva dobiva obnovom 1852.,a dvije godine kasnije izgrađen je novi toranj. Sve kasnije intervencije i zahvati nisu bitno utjecali na temeljni izgled crkve koja ima obilježja kasnobarokne građevine. Veća obnova i uređenje interijera crkve obavljeno je 1929. i 1930. godine, figurativnim prikazima, slikama draperijom s ornamentalnim površinama nanošenih šablonama. U četverolisnim poljima kupole svetišta i stropu lađe, izrađene su slike – Poklonstvo kraljeva i Krist poučava apostole. Rubno u kupoli svetišta naslikani su evanđelisti Matej, marko, Luka i Ivan. Na sjevernom zidu svetišta iznad ulaza u sakristiju izrađena je slika Isus s učenicima u Emausu koja je kao cjelokupan oslik zidova prekrivena 1974. novim oslikom što je bilo i posljednje uređenje interijera crkve.
Od 1985. sustavno teče obnova, vanjsko i unutarnje uređenje građevine crkve. Do 2000. godine postavljeno je ozvučenje crkve, uređeno krovište, elektrificirana zvona i postavljen novi sat i satni mehanizam, restaurirani vitraji, uređen okoliš i postavljena vanjska rasvjeta crkve te uređeno pjevalište. Restaurirani su križ i kip sv. Florijana ispred crkve, postavljena vodoravna izolacija zidova, nova elektroinstalacija te instalirano novo centralno grijanje. Unutarnja obnova i restauracija interijera je završena 2006. godine i crkva je u cijelosti obnovljena.