Požega, (IKA) – U Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi započela je 28. studenoga adventska duhovna obnova za vjeroučitelje Požeške biskupije pod vodstvom Marinka Mlakića, generalnog vikara Šibenske biskupije. Nastavljena je u crkvi Sv. Lovre slavljem sakramenta pomirenja i misom koju je predvodio biskup Antun Škvorčević. U uvodu biskup je vjeroučitelje podsjetio da se nalazimo u konkretnom trenutku svjetskih teških događanja, pred stanjima vlastitog života označenima različitim nevoljama, ali da u svemu tome Isus Krist ostaje konačni pobjednik te mu valja omogućiti da bude djelatan u našim nemoćima. Spomenuo je da započinje nova liturgijska godina, pohvalivši vjeroučitelje što u nju žele ući duhovno obnovljeni te ih je pozvao da Isusu Kristu – u kojem sve stvoreno i povijest ima svoj smisao – povjere sebe, svoje vjeroučiteljsko služenje i one kojima su poslani.
U homiliji biskup je upozorio vjeroučitelje na životno stanje koje se čovjeku može dogoditi a koje Isus u evanđelju naziva “otežalo srce”. Ono po Isusu – nastavio je biskup Škvorčević – nastaje kad se vlastiti život svede na materijalno, proždrljivost, pijanstvo i slična opredjeljenja te čovjek postaje neosjetljiv i nesposoban za stvarnost smisla i cilja svoga postojanja koje Isus naziva kraljevstvom nebeskim. Istaknuo je da nam događaji u suvremenom svijetu svjedoče kako nas je naša ranjena narav zatvorila u određeni krug zla u kojem se umnažaju nasilja, ratovi, nepravde te se u njemu vrtimo ne znajući gdje ćemo završiti. Kazao je da za to stanje vrijedi stara izreka “Ništa nova pod suncem”. U tu vrtnju povijesti u krugu nemoći i smrti, spomenuo je biskup, ušao je Sin Očev, i svojom ljubavlju moćnijom od zla i smrti usmjerio je prema njezinom cilju i smislu. Tako je ljudska besciljna ciklički zatvorena povijest zla i smrti, postala linearnom stvarnošću koju Bog vodi prema ishodu koji joj je on namijenio kad je stvorio svijet. Podsjetio je kako je liturgijska godina u ciklički okvir kozmičke godine rasporedila Božje djelo spasenja u Isusu Kristu da bismo što snažnije postali njezinim dionicima. Potaknuo je vjeroučitelje da u ovoj duhovnoj obnovi promisle jesu li možda zarobljenici povijesti ljudske vrtnje u krugu nemoći te ne vide ništa više od onoga negativnoga i zastrašujućega što ljudi u uvijek novim oblicima ostvaruju, svjedočeći nemogućnost izlaska iz stanja zla, ili su sebe vjerom smjestili u povijest zahvata Božje ljubavi u Isusu Kristu koja svemu stvorenom daje smisao i konačnost.
Povezano s time progovorio im je i o povijesti njihova nutarnjeg duhovnog života te o zakonu postupnosti rasta oko kojeg se trebaju zauzimati i radi čega se trebaju truditi oko svakodnevne izgradnje u molitvi, razmatranju Božje riječi, sudjelovanju na svetoj misi i nastojanju oko dobrih djela. Upozorio ih je kako je u dubini njihova bića upisana Božja istina da mogu biti drugačiji, da su stvoreni za mnogo više nego li ostvaruju u ovom trenutku života, da se trajno otvaraju svjetlu Duha Svetoga, snazi Božje ljubavi koja u njima može ostvarivati željeni rast sve do mjere na koju ih je pozvao Bog. Poželio im je da još većim žarom porade oko toga tijekom Izvanrednog jubileja Milosrđa koji započinje u ovogodišnjem došašću te da se tim putem dobro priprave za svetkovinu Božića.
Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio voditelju duhovne obnove Marinku Mlakiću a svi su zajedno Isusu Kristu uputili vjeroučiteljsku molitvu koju su završili pjevanjem gesla Jubileja Milosrđa “Milosrdni kao Otac”.