Na početku je pozdrav okupljenima uputila biskupijska povjerenica za pastoral osoba s invaliditetom Katarina Paulić izrazivši sudionicima susreta zahvalnost za odvojeno vrijeme koje će zasigurno doprinijeti njihovu duhovnom obogaćenju.

Uslijedilo je razmatranje povjerenika Varaždinske biskupije za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Leonarda Šardija na temu „Idi pa i ti čini tako (Lk 10, 37). Koračati zajedno“ u kojem je, na temelju prispodobe o milosrdnom Samarijancu, istaknuo kako se svi često nalazimo pred ispunjavanjem ovoga zakona ljubavi jer bližnjemu priskačemo u pomoć.

„Često smo u ulozi Samarijanca koji brine o bližnjem koji je u nemoći, potrebi, te, kao što to i on čini, pristupamo drugome, povijamo rane i vodimo na sigurno mjesto, pod čvrst krov i dajemo dostojan ležaj“. Kazao je kako ta briga mora biti cjelovita odnosno da mora podrazumijevati čovjekovu tjelesnost, mentalno zdravlje i duhovnost te u te tri dimenzije čovjeka raslojio svoja daljnje izlaganje istaknuvši na kraju nekoliko pitanja: „Samarijanac je sa sobom u torbi nosio ulje i vino. Što to ja nosim u svojoj torbi kao prvu pomoć? Što ja mogu dati drugome, sebi, društvu, Crkvi? Što sam spreman primiti? Što ću učiniti? Ne morate sami tražiti odgovor, potražimo ga zajedno. I nikad nemojte biti sami. Kročimo zajedno i činimo svi ono što nam nalaže zakon ljubavi. I sve će početi imati svoj smisao.“

Nakon slavlja sakramenta pomirenja uslijedila je sveta misa koju je u spriječenosti požeškog biskupa Ive Martinovića predvodio generalni vikar Želimir Žuljević. Na početku je svima prenio pozdrav biskupa Martinovića i njegovu molitvenu blizinu zahvalivši svima koji su omogućili da se održi susret osoba s invaliditetom, na poseban način povjerenici Katarini Paulić, povjereniku Leonardu Šardiju i upravitelju biskupijskog Pastoralnog centra Robertu Kupčaku.

U svjetlu evanđelja dana generalni vikar Žuljević istaknuo je kako je Bogu važan svaki život te da sa svakim od nas ima svoj plan, kao što je imao i s Blaženom Djevicom Marijom dodavši kako mi često mislimo da nas naša ljudska ograničenja, pa i određena invalidnost, mogu sputavati u izvršenju Božjeg plana s nama. Nasuprot tome Bog nam poručuje kako njemu ništa nije nemoguće, a pogotovo ne kod onoga tko prihvaća njegovu volju i tako svjedoči svoje predanje i spremnost služenja u poniznosti.

Nakon euharistijskog slavlja svi sudionici susreta nastavili su bratsko zajedništvo druženjem u sportskoj dvorani obližnjeg Odgojno-obrazovnog centra Požeške biskupije.