Istina je prava novost.

Adventsko-božićna duhovna obnova za vjeroučitelje, vjeroučiteljice i odgajateljice u vjeri Varaždinske biskupije

Tradicionalnu duhovnu obnovu uoči Božića, organizirao je u Varaždinu u subotu 22. prosinca, Katehetski ured Varaždinske biskupije.

Zakeju, žurno siđi!“ (Lk 19,5) – Vidjeti, primiti i svjedočiti Isusa Krista bila je tema ovogodišnje adventsko-božićne duhovne obnove. Vjeroučitelje, vjeroučiteljice i odgajateljice u vjeri uvodno je pozdravio predstojnik Katehetskog ureda Damjan Koren, dok je adventsko-božićno promišljanje izrekao župni vikar u Prelogu Hrvoje Damiš. Temeljna nit vodilja njegova promišljanja bila je razmišljanje o susretu s Isusom Kristom kojeg smo pozvani uvijek više i bolje upoznavati, zatim primiti ga, a onda za njega – riječju i životom svjedočiti. Dr. Damiš nije se ograničio samo na Zakeja i na trenutak njegova obraćenja, nego se osvrnuo i na veliku temu susreta Boga i čovjeka, Boga koji traži čovjeka, odnosno Boga koji ide ususret svakom čovjeku.

Misu za okupljene vjeroučiteljice i vjeroučitelje predslavio je varaždinski biskup Josip Mrzljak. U propovijedi biskup je promišljao o Blaženoj Djevici Mariji za koju je rekao da je ono najvažnije u došašću. Ona je mogla i prihvatiti, i prepoznati volju Božju, i vidjeti kako je Bog taj koji čini velika djela.

Marija je bila svjesna i svoje nedostatnosti, i svoje malenosti, i svoje skromnosti, ali jednako tako je bila svjesna Božje veličine, i kome je to ona povjerovala, u koga valja staviti sve svoje pouzdanje.

To je taj Marijin Veliča koji molimo svaki dan u Časoslovu, ali možda postoji opasnost da nam ta molitva prijeđe u neku naviku, a ne dospijemo do dubina tih riječi koje izgovaramo. Zato, kad izgovaramo Marijin Veliča u kojem ona prepoznaje djela Božja: ljubav i dobrotu koju je Njoj Bog podario, to je potrebno i nama. Rekao bih da bismo mi trebali svaki dan moliti i neki svoj osobni Veliča koji će se dogoditi u našem srcu i našoj duši. I kada kažemo ‘velika mi djela učini Svesilni’ pitamo se ‘Koja su to djela koja mi je On učinio?’. U prvom redu to je život koji nam je podario. Bogu zahvaljujemo za život, zatim zahvaljujemo na svemu što nam je u životu podario, pa tako i za križeve i teškoće. Ovih dana pjevajmo i molimo svoj osobni Veliča duša moja Gospodina u kojem prepoznajemo Božju dobrotu, Božju ljubav prema nama i prema ljudima općenito, a tu onda možemo prepoznati i Boga koji dolazi,  poručio je biskup Mrzljak.