Kabul, (IKA) – Abdul Rahman, afganistanski državljanin osuđen na smrt zbog obraćenja na kršćansku vjeru, pušten je na slobodu. Afganistanski ministar pravosuđa izjavio je kako je istekao rok za otvaranje sudskog procesa. Talijanski ministar vanjskih poslova Gianfranco Fini kazao je da će osuđeniku Italija ponuditi azil, jer mu je život u opasnosti.

Proteklih je dana Sveti Otac od afganistanskoga predsjednika zatražio pomilovanje za okrivljenika. Fulvio Scaglione, zamjenik glavnoga urednika katoličkoga tjednika “Famiglia Cristiana”, kazao je za Radio Vatikan kako je znakovito da se oko toga slučaja pokrenula međunarodna zajednica. To je vjerojatno stoga jer su Afganistan od talibana oslobodile zapadne sile i za njih bi bio potpuni politički, civilni i vjerski neuspjeh da je primijenjen šerijat u zemlji pod njihovim pokroviteljstvom. Dodao je kako ne zna kako će se sve to odraziti na autoritet afganistanskoga predsjednika. Njegovo je stanje slično onome iračkih upravitelja. Da nema zapadnih sila, teško bi se mogao oduprijeti pritiscima gospodara rata, zaključio je Scaglione.
Slučaj Abdula Rahmana iznio je na površinu pitanje vjerske slobode u zemljama s muslimanskom većinom. O. Justo Lacunza Balda, predsjednik Papinskoga instituta za arapske studije i islamistiku, kazao je za Radio Vatikan kako u 256. retku drugog poglavlja u Kuranu piše da u islamu nema prinude. To kaže Kuran, ali treba vidjeti kako se u stvarnosti to tumači. Drugo je pitanje zakonodavstva, što je uvijek tumačenje Kurana. Muslimanski stručnjaci ne slažu se u pogledu vjerske slobode kad su u pitanju vjerske manjine, pa čak i muslimanske koje ne pripadaju sunitskoj većini, rekao je Lacunza. Na primjedbu kako je pojam odvojenosti Crkve od države nepoznat u muslimanskim zemljama, odgovorio je kako muslimanski svijet ima brojne upravne sustave: od sultanata do republika i monarhija. Primjerice u Kataru se gradi katolička crkva. Vlada je darovala zemljište, jer želi da svi oni koji pridonose razvoju zemlje imaju mogućnost ispovijedati vlastitu vjeru, rekao je i dodao kako ne treba gubiti nadu. Treba jasno reći, ne ulazeći u polemiku, kako je vjerska sloboda temeljno pravo svake osobe. Drugi važan element je međukulturni i međuvjerski dijalog. Taj put treba prijeći dokumentiranjem i upoznavanjem, a ne ideologijom. Papine su riječi od neprocjenjive važnosti u isticanju temeljnoga elementa u životu svakoga čovjeka: dostojanstvo osobe i potreba dubokog i bezuvjetnoga poštivanja njegova izražavanja bogoštovlja bez obzira na jezik, društvenu ili etničku pripadnost, zaključio je Lacunza.