Akademija u povodu Papina dana

Uz članove Križarske organizacije, akademiji su nazočili i tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz Stanislaw Blachowiak, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa preč. Marko Kovač, ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta dr. Josip Šimunović, duhovnik Križarske organizacije i rektor katedrale preč. Josip Kuhtić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove dr. o. Dalibor Renić i voditeljica Ureda HBK za mlade Ivana Čogelja.

Riječ dobrodošlice uputio je predsjednik Križarske organizacije Darijo Burjan, te zahvalio svima koji su se ugradili u ovu proslavu. Naglasio je kako je cilj ovogodišnje, kao i proslave Papina dana uopće, omogućiti da svi čuju Papu, što je davne 1925. godine poželio bl. Ivan Merz. „On je prevodio papine spise i govore, prenosio narodu bilo putem javnih nastupa ili članaka u časopisima. Želja nam je ne toliko govoriti o Papi, već osluškivati njegove poruke i smjernice, jer Papa je naš svjetionik, naš putokaz.“ Burjan je podsjetio i na inicijativu koja je zaživjela „Proslava Papina dana u školi“, a u ovoj prigodi je prikazan video zapis o prošlogodišnjoj proslavi Papina dana u osnovnoj školi Lotrščak.

Tijekom akademije održana su i dva izlaganja. Dr. o. Dalibor Renić uvodeći u temu „Razlučivanje duhova u nauku pape Franje“ pojasnio je kako se razlučivanje tiče čitanja vlastitog života pod vidikom misije. „A kad cijela zajednica vjernika čita vlastiti život, poslanje zajednice u Božjem svjetlu ona postaje Crkva koja razlučuje“. Naglasio je kako je papa Franjo više puta izrazio želju da želi „Crkvu koja razlučuje“. Stoga, njegovi važni dokumenti često spominju riječ razlučivanje. Tako u Evangelii Gaudium riječ nalazimo 20 puta, u Amoris Laetitia 46, u Gaudete et exsultate 24, a u nacrtu Završnog dokumenta prošlogodišnje biskupske sinode „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“ ta riječ se spominje 60 puta, pa i u samom naslovu.

Pojašnjavajući sam smisao riječi, naglasio je kako i sam Papa ponekad govori o moralnom razlučivanju, nekad o pastoralnom, a nekad o evanđeoskom ili duhovnom, te je svaki od tih pojmova pojasnio u vidu Papina učenja.

Pojam razlučivanje kod pape Franje u potpunosti se oslanja na nauk sv. Ignacija Lojolskoga i njegovih duhovnih vježbi. To nije iznenađenje, Jorge Bergoglio je isusovac koji je dobar dio svoga života vodio, poučavao duhovne vježbe, rekao je Renić, te podsjetio kako je u jednom intervju u prvoj godini pontifikata na pitanje „koji element ignacijanske duhovnosti vam pomaže da živite svoju službu“, Papa odgovorio jednom riječju – razlučivanje“. Ukazao je i na riječi samog Ignacija kako su „duhovi različiti poticaji koji se izazivaju u duši: dobri da ih prigrlimo, zli da ih odbacimo“. Isto shvaćanje ima i papa Franjo koji je jednom u Domu Sv. Marte rekao „kad govorimo o razlučivanju duhova nije riječ o sablastima, nego o ispitivanju što se događa u vlastitom srcu, koji su korijeni onoga što osjećam, razabirem odakle to dolazi“. A to je i nauk sv. Ignacija.

U nastavku predavanja predstavio je neke smjernice za razlučivanje koje papa Franjo daje u svojim dokumentima. Posebno je ukazao na Gaudete et exsultate gdje Papa tumači važnost razlučivanja, kako se stječe, gdje se primjenjuje.

Surađivati s milošću znači najprije biti iskren prema sebi, priznati ograničenost vlastitoga stava i pogleda, a zatim kontemplirati evanđelje da tako u svoju dušu usvojimo Kristove osjećaje i vrednote, Kristov način mišljenja, da bi savršeno razlučivali kad naš instrument razlučivanja bude identičan Isusovu, rekao je Renić, te podsjetio kako zato papa Franjo svaki dan ustaje u 4.30 sati, razmatra Božju riječ do mise u 7 sati, i moli tri krunice dnevno. Dodao je kako Papa ističe da razlučivanje nije samo za izvanredne potrebe, nego je sredstvo za svakodnevni život kršćanina.

Danas nam se obično diktiraju stavovi, bukom, slikom, intenzivnim emocijama. Papa Franjo je među rijetkima koji potiču na razlučivanje. Razlučivanje je ozbiljna stvar, vještina i dar, razvija se primjenom, strpljivošću. Zahtijeva dubok duhovni život, jer traži a usvojimo osjećaje Kristova srca. Najzanimljivije od svega jest da papa Franjo ima veliko povjerenje u nas, obične vjernike kad nas potiče da to razlučivanje duhova učimo, rekao je na kraju o. Renić.

Ivana Čogelja govorila je o temi „Utjecaj pape Franje na mlade“. U osvrtu na govor Pape mladima, istaknula je kako se najviše toga moglo čuti na Svjetskim susretima mladih, audijencijama, a posljednju godinu vezano uz Sinodu.

Prisjetila se Svjetskog susreta mladih u Rio de Janeiru 2013. te naglasila kako je bila oduševljena načinom na koji je Papa komunicirao s mladima. „Njegova neposrednost u govoru, i njegovo točno dijagnosticiranje problema i hrabrost da ih iznese javno, bez obzira na to što će neki biti pomalo zbunjeni, a posebno pogođeni, unijeli su novi duh u Katoličku Crkvu, drugačiju percepciju papinske službe. Od kada je sjeo na Petrovu stolicu ne prestaje iznenađivati svijet. Njegova neposrednost osvaja: nema formalnih gesta i susreta, nema kurtoaznih riječi: jednostavan i neposredan u razgovoru otklonio je barijeru i zid iza kojeg smo se ranije možda često skrivali. Mladost ne podnosi formalizam, i to je bez sumnje razlog zašto su nastupi pape Franje mladima privlačni. U mladima ne prestaje izazivati osjećaje koji im ne daju mira: mladi moraju reagirati. U neposrednom govoru i susretu s mladima Papa gotovo da provocira: traži odgovore, reakciju, djelovanje. Ne dopušta mladima da zaspe ili da budu zadovoljni u osrednjosti, već želi da se svaki mladić i svaka djevojka diči imenom Spasitelja Isusa Krista i da prođe ovom zemljom ne kao neka kopija ili broj u statistici rođenih, nego kao neponovljiva osoba koja zauzeto čini dobro, svijetli svjetlom evanđelja, te gori željom za promjenom na bolje“.

Podsjetila je kako Papa stalno mlade potiče da se ne boje, te ukazuje na važnost razlučivanja kako ne bi tratili vrijeme i snage bivajući zahvaćeni ispraznim i bezličnim duhovima.

Čogelja se posebno osvrnula na susret Pape i mladih u Sarajevu 2015. godine. Tom prigodom Papa je mladima posvijestio, kako su oni prva generacija mladih nakon rata, te kako u njima vidi volju i želju da žive gledajući naprijed. Mlade je ohrabrio da ne stvaraju neprijateljstva, već da zajednički grade budućnost, da ne grade zidove, već mostove.

Kratko je govorila i o Sinodi o mladima koja se pripremala dvije godine, te istaknula kako su svi bili oduševljeni Papinom nazočnošću na svim zasjedanjima i njegovim pozornim slušanjem, što je na tragu njegova poziva osluškivanja, strpljivosti. Glavni naglasak koji se provlači kroz sve dokumente, te mnoga izlaganja sinodalnih otaca bio je osobni susret s Isusom Kristom k čemu trebaju voditi kateheze i oblici i modeli pastoralnih djelovanja. Svaka aktivnost Crkve to treba imati za cilj, a najviše tomu će pridonijeti dosljedno življenje i vjerodostojno svjedočenje, rekla je. Čogelja Na kraju je još jednom podcrtala kako mladi prihvaćaju dijalog s Papom, jer vide da mu je stalo do svih.

„Mladi prepoznaju što je gluma, što je istina. Oni traže iskustvo živoga Boga, traže ljubav i razumijevanje i prihvaćenost od strane Crkve“.

I ove godine upućena je čestitka papi Franji u povodu obljetnice njegova pontifikata koja je predana mons. Blachowiaku. On je uime Apostolske nuncijature zahvalio svima na nazočnosti, te izrazio radost zbog velikog broja mladih. U glazbenom dijelu sudjelovao je zbor „Davidias“ iz župe Duha Svetoga na Jarunu.