Biskup je na početku propovijedi rekao: „Iako su sva biblijska čitanja ove nedjelje veoma bogata porukama ja bih se, zbog vremena, zaustavio samo na evanđeoskom odlomku koji nam donosi događaj Isusova preobraženja iz Lukina evanđelja. Luka, za razliku od Mateja i Marka, ne kaže da Isus ide na goru da bude preobražen, nego ide moliti. Preobrazba se događa kao odgovor na Isusovu molitvu. Tu je vrlo važna i rekao bih temeljna poruka ovog događaja, da se preobrazba života zbiva kroz susret s Bogom u molitvi. U molitvi čovjek bolje spoznaje samoga sebe, ali bolje spoznaje i Boga te u Božjem svjetlu otkriva što u svom životu treba mijenjati, na čemu više poraditi. Posve je jasno da evanđelist Luka želi istaknuti kako ovaj događaj Isusova preobraženja nije nešto što je rezervirano isključivo za Isusa. On ovdje poziva svakog kršćanina da u svom životu posveti više vremena molitvi koja ima snagu otvoriti nebo i radikalno preobraziti ili promijeniti život osobe. Naglašeno je također da je u tom događaju Isusova odjeća postala ‘bijela i sjajna’. To je odjeća kraljevstva Božjeg, eshatološkog slavlja.

U događaju na Taboru Isus nije sam. S njim su dva poznata lika Staroga zavjeta: Mojsije i Ilija. I oni su u sjaju. Cijela scena predstavlja Božji svijet u kojem je naglasak stavljen na Isusov božanski identitet. Mojsije i Ilija razgovaraju s Isusom o stvarima koje se moraju još dogoditi na zemlji: ‘Govorili su o njegovu izlasku koji se ima dogoditi u Jeruzalemu’. Promatrači tog događaja su i trojica učenika koji ne shvaćaju sve to jer radi se o događaju drugog svijeta. No, Petar, spontan, kakav već je, želi se uključiti te sugerira Isusu kako bi bilo najbolje da svi oni trajno ostanu na gori. Tu je prelijepo. Njegov savjet, koji je čak u imperativu, posve je izvan konteksta. Dok Isus, Mojsije i Ilija razgovaraju o Isusovu ‘izlasku’, Petar Isusu savjetuje ‘ostanak’, kampiranje. Nije znao što govori, kaže evanđelist. Scena koju Petar promatra sva je u sjaju, blještavilu, ali usprkos tomu on ništa ne razumije. Nakon njegovog savjeta Isusu, sve se mijenja. Čitamo: ‘Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak učenici se prestrašiše.’ Sada Petar zasigurno ne bi više tražio da trajno ostanu na toj gori. Tama mu je prenaporna. Ona ga ne privlači.

Međutim, oblak je u Bibliji najčešće znak Božje prisutnosti, kao i u ovom slučaju. On prekriva svu vidljivu stvarnost. Oblak i tama zamjenjuju sjaj i blještavilo. I što je zanimljivo: poruka neba nije došla iz onog sjaja, nego baš iz oblaka i tame: Iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!’ Oblak je prekrio sve. Ništa se ne vidi. Učenici su zahvaćeni strahom. Isusa sada ne vide snagom očinjeg vida, nego slušanjem. U toj tami oči ne koriste puno. Potrebno je aktivirati oči srca. Srce je u Bibliji organ vida i slušanja. Učenici moraju usmjeriti svu pozornost prema Božjoj riječi koja dolazi iz tame, iz oblaka. I ovo je vrlo snažna poruka:

Svjetlo u životu čovjeka vjere neće biti trajno prisutno. Ne možemo u ovom životu stalno ići pod vedrim nebom. Dolaze i tame. Koliko god su teške i izazivaju veliki strah, one su često providonosne. Puno puta su baš tame, odnosno patnje, te koje su promijene ljudski život.

Koliki su u patnji susreli Boga, doživjeli obraćenje, promijenili život! Zasigurno zato što u tami čovjek ne vidi ništa oko sebe, nego bolje vidi sebe. Životne tame su trenuci u kojima Bog od čovjeka zatraži nešto što čovjek od sebe ne bi imao hrabrosti nikada zatražiti. To su stanja u kojima si čovjek postavi mnoga važna pitanja od kojih u normalnom životu često bježi ili mu uopće ne padnu na pamet.

Životne tame ili patnje mogu biti posljedica čovjekova zla, ali ih može proizvesti i sam Bog da bi potaknuo čovjeka na promjenu života. A promjene života nema bez jače zauzetosti, bez borbe. Svaka autentična borba uvijek vodi čovjeka u središte misterija svoga vlastitog života, a to je opet Bog…

I ovaj evanđeoski odlomak jasno pokazuje kako je oblak, odnosno tama, bila za učenike navještaj Božje prisutnosti. I ta riječ koja je došla iz tame vrhunac je objave u ovom događaju. Zanimljivo: u svjetlu, u viđenju, Petar i učenici nisu razumjeli ništa. Još gore, razumjeli su posve pogrješno viđenu stvarnost. U slušanju riječi oni su razumjeli dobro. Poruka iz tame bila je: ‘Njega slušajte.’ To znači: ne savjetujte Isusa, nego ga slušajte. To je ono najvažnije što se traži od učenika: slušati Riječ tijelom postalu. ‘U isti čas kada glas zaori, Isus osta sam.‘ Nestaju i Mojsije i Ilija. Isus je više i od Zakona i od proroka. On je riječ koju treba slušati i zakon koji treba staviti u praksu…

U našem odnosu s Bogom, u našoj molitvi, možda ima premalo šutnje, zbog toga nas Bog ne može poučiti, ne može nam pojasniti sve ono što se tiče nas samih. U napasti smo da u molitvi previše Bogu savjetujemo ili imperativno nešto tražimo, i tako završimo molitvu a da, poput Petra, ne znamo što smo govorili.“

Biskup je zaključio: „Viđenja su privremena i prolazna, ali riječ ostaje. Biblijska hijerarhija je strogo zacrtana: riječ ima prednost nad viđenjima. Viđenja se ne mogu razumjeti bez riječi koja se u šutnji sluša i u srcu prebire. Stoga je ovaj događaj preobraženja poziv svakomu od nas: kroz molitvu kao istinski susret s Bogom i u našem će se životu ponavljati Isusov događaj preobraženja. Molitva i slušanje Boga nudi kršćaninu uvijek nešto izvanredno. Pored toga, kršćansko preobraženje nije nešto samo privatno, nego mora postati i javno. Zato učenici ne mogu ostati na gori nego moraju sići na asfalt, među puk, da bi drugi mogli vidjeti njihovo preobraženo lice iz susreta s Bogom. To se traži od svakog Isusova učenika. Samo će tada naše svjedočanstvo Isusu biti zaista uvjerljivo.“

Nakon mise Akademski muški zbor FER-a izveo je koncert duhovne glazbe.

Akademski muški zbor FER-a osnovan je u siječnju 2016. na inicijativu maestra Josipa degl’ Ivellija i tadašnjeg dekana FER-a prof. dr. Mislava Grgića. Zbor u svome repertoaru daje naglasak na klasičnu zborsku literaturu, prije svega hrvatskih skladatelja. Članovi Zbora sadašnji su i bivši studenti i djelatnici FER-a. Zbor ima 50 članova što ga čini najvećim, ali i najmlađim muškim zborom u Hrvatskoj, a i šire. Dirigent Zbora je mo Josip degl’ Ivellio, dirigent, zborovođa i skladatelj iz Zagreba, a prefekt Zbora je prof. dr. Mislav Grgić, redoviti profesor FER-a. Tijekom svoje prve godine djelovanja (2016. godine) Zbor je imao 17 nastupa, tijekom 2017. godine 25 nastupa, a tijekom 2018. godine 31 nastup. Na natjecanjima pjevačkih zborova osvojio je čak pet zlatnih plaketa, dva ulaska u natpjevavanje za grand prix, dvije sveukupne pobjede i jednu posebnu nagradu stručnog ocjenjivačkog povjerenstva.