Rim, (IKA) – “U tijeku jednog sata televizijskog programa za djecu i mladež možete izbrojiti do 25 scena nasilja. Do završetka osnovne škole svako dijete na ekranu vidi između 8 i 12 tisuća ubojstava i više od 100 tisuća scena nasilja (osim fizičkih, i onih verbalnih i moralnih). Ima li to negativni odgojni utjecaj ili ga uopće nema?”, bilo je pitanje koje je profesorica na rimskom sveučilištu Sapienza Anna Oliverio Ferraris uputila sudionicima seminara “Ako je na ekranu nasilje…”. Navodeći rezultate studije sveučilišta u Michiganu, prof. Oliverio Ferraris istaknula je kako nasilje na televiziji postaje prihvatljivo mladima kada se njime služe karizmatični junaci; a takvo razmišljanje u konačnici ugrožava prirodnu odbojnost pojedinca prema nasilju. Roditelji u pritom i nadalje imaju ključnu ulogu, jer još uvijek ne možemo zamisliti nekakvo etičko povjerenstvo koje bi nadziralo programe sve brojnijih tv-kanala”.
Paola De Benedetti, stručnjak za televizijski program namijenjen mladima, istaknula je “kako globalizacija medijskih sustava stvara od najmlađe publike omiljenu žrtvu multinacionalnih kompanija koje se bave proizvodnjom igračaka, odjeće, hrane i sl. Marketinški pritisak na najmlađe također predstavlja jedan vid nasilja, tretira ih kao potrošače koji mogu dobrano utjecati na kupovnu usmjerenost cijele obitelji”.
Prema mišljenju dječjeg neuropsihijatra Giovannija Bollee, “agresivnost je izuzetno bitan čimbenik u formiranju mlade osobe, dok nasilnost predstavlja onaj negativan element. Roditelji više nisu u stanju kontrolirati najveći dio sadržaja koje konzumiraju njihova djeca i rješenje je možda u tome da se televizijske kuće zakonski obvežu na najave vlastitih programa u kojima bi naznačili pojedine sadržaje i upućivali na to kojoj su dobnoj skupini namijenjeni”.