„Sveta misa je najintimniji znak sudioništva s Isusom Kristom. Od prvih vremena kršćani su se sastajali u katakombama upravo oko Stola Gospodnjega, oko euharistije. Ali su i jedni drugima govorili iskustva koja je Gospodin činio u njihovom životu, svjedočili su posredujući iskustvo u bližoj, smrtnoj pogibelji, u mučeništvu ili druga iskustva u kojima su na osobit način susreli Boga. Tako su jedni druge podržavali  u vjeri“, rekao je župnik Šehić, istaknuvši: „Krist je među nama, živ, prisutan. Bog je realno prisutan među nama – isti onaj koji je bio na Posljednjoj večeri i onaj koji je bio na mjestu uskrsnuća. Neka to bude poticaj za našu vjeru“, ohrabrio je župnik Šehić.

Izražavajući Hržici srdačnu dobrodošlicu kojega je pozvao kao adventski dar župljanima, ali i drugima koji su iz drugih župa ispunili župnu crkvu, don Damir je Hržici rekao: „Ovdje je narod koji te želi čuti. Ja te želim čuti. Neka Gospodin govori preko tebe. Ne postoji podjela klerici – laici, službena Crkva i Crkva koja je sa strane. Crkva je jedna, Kristova. I svi mi nosimo pečat krštenja. Vjerujem da Gospodin mnoge duše ispunjava preko svjedočanstava poput Alenovog“, rekao je don Damir, poželjevši da vjernici iz crkve izađu u drugačijem duhovnom raspoloženju od onoga u kojem su došli.

Nakon mise Hržica je održao svjedočanstvo o svom obraćenju i nagovor ohrabrujućih poticaja za duhovni rast u odnosu s Gospodinom. Nakon svjedočanstva održano je euharistijsko klanjanje pred Presvetim. Cijeli susret, misu i klanjanje pjesmom je animirao Hržica, uz pratnju Stjepana Habuneka za klavijaturom. Duhovno snažnu večer u dolasku vjernika nije omela ni kiša, što je dodatno potvrdilo želju Zadrana za sudjelovanjem na susretu završenim  slavljeničkim koncertom Hržice.

„Najveći rat vodi se u našem srcu. Tu se događa lijepo, ali tu nas i najviše napada. To je bitno posvijestiti, da se čovjek ne prestane truditi i mijenjati. Trebamo uvijek bdjeti nad onim što se događa u našem srcu“, poručio je Hržica u nagovoru. „Obraćenje, na grčkom metanoja, znači promjena srca, promjena načina života. Na to nas Gospodin zove. Mislim da je obraćenje uvijek nepopularno, s obzirom što neki ljudi dožive u svom okruženju. Ali, nema bolje i ljepše stvarnosti od obraćenja. Što je ljepše nego doživljavati kad je Kraljevstvo Božje u tvom srcu i kad živiš što je Božje. Bog je na prvom mjestu i sve je na svom mjestu“, rekao je taj suprug, otac dvojice sinova i voditelj molitvene zajednice Srce Isusovo u Zagrebu desetu godinu.

„Nema bolje evangelizacije nego kad tata klekne pred Gospodina, pred križ – jer tata ne kleči pred nikim, nego pred Bogom. To su slike koje se duboko urezuju u srce djece. Kad muškarac klekne, kad se muškarac obrati Bogu – cijelo stablo ozdravlja, sve ozdravlja. Nema jačeg frajera nego obraćenog muškarca koji je u Kristu, koji je njegov vojnik“, istaknuo je Hržica, naglasivši da je bitna osobna molitva s Gospodinom.

Toliko tome dajemo svoga vremena, koliko vremena provodimo gledajući u mobitel. Za to vrijeme mogao sam biti s nekim, nekoga ohrabriti, podići. Daj svaki dan pola sata Gospodinu i vidjet ćeš kako se stvari rješavaju. Tu je izvor mudrosti, tu su darovi Božji, tu se zadobiva mudrost, čovjek biva pun Božjeg duha. Gospodin nudi oslobađanje. On može zacijeliti rane. Puno problema je u brakovima gdje su supružnici udaljeni jedan od drugoga, i tjelesno, jer dogodile su se bolesti srca. A kada srce ozdravi, tvoja želja i za supružnikom je lijepa i zdrava. Gospodin ti želi dati nutarnje ozdravljenje. Da ozdrave tvoje čežnje. Da čežnja koja je u tebi stvorena bude prema Bogu“, poručio je Hržica, razmatrajući čežnju.

„Gospodin nas je stvorio jer čezne za nama. Isus kaže svojim učenicima, ‘Toliko vruće sam želio blagovati ovu Pashu s vama’. I tu je čežnja za učenicima. Bog čezne za nama. Biti svjestan da Isus čezne za tobom, želi biti s tobom, želi ti biti blizu, želi biti tvoja snaga, osloboditi te od strahova, tame i želi biti tvoje svjetlo i tvoja tama. Isus čezne za tobom. Stvoreni smo da i mi imamo čežnju“, istaknuo je Hržica, poželjevši da Bog ozdravi naše čežnje, jer čežnja se može pretvoriti u zle želje koje padaju u grijeh.

„Kad se naša čežnja lijepi na neki porok, alkohol, blud, na moć, materijalizam, onda smo u problemu. Jer najveća bitka je u našem srcu. Tko je gospodar u mom srcu? Kome se klanjam, tko vlada mnome, od koga sam zarobljen? Čemu je usmjerena moja čežnja? Čeznem li za bivšom ljubavi, pa sam zarobljen pateći za nekim od prije 20 godina. Kako možeš biti radostan ako si zarobljen. Za čime čezne moje srce? Čime sam zarobljen“, razmatrao je Hržica, potaknuvši vjernike da vide što je njihovom u srcu i to predaju Gospodinu.

„Možete vjerovati u čudo. Gospodin vas može osloboditi pred Presvetim, u zajedništvu molitve. Gospodin ljubi svakoga i daje priliku svakome. Bog je čudesan, Bog je velik, Bog je živ. Bog želi da se aktiviraš, da ga upoznaš, da mu daš nešto svoga vremena, a on će ti stostruko vratiti. Možda imaš predivne talente, darove koji su na nekoj razini blokirani. Ljudima nije jasno kako nisi uspio u nečemu. A da Bog uđe u te tvoje darove, talente, stostruko bi bili snažni i bilo bi više sjaja u svijetu. Dok moj dar glazbe nije sjeo u Boga, nije vrijedio. Bog ozdravlja, lomi okove, lomi blokade. Živi Bog oslobađa i danas želi tebe i tvoje srce“ poručio je Hržica tijekom duhovnog nagovora.

Istaknuo je da postoje situacije i kada nemamo snage nešto predati Kristu, da nas ozdravi. „Gospodin te pita, Želiš li ozdraviti od toga? Kažeš, Nisam siguran. Ne znam jel’ želim. Sv. Ignacije izvrsno nas potiče da Bogu kažemo: „Čeznem. Čežnja mi je da želim ozdraviti“. I na to Gospodin računa. Znači, nisam dovoljno jak, nisam spreman, ali čeznem da želim ozdraviti“, ohrabrio je Hržica, potaknuvši na vjernost i ustrajnost u molitvi.

Posvjedočivši svoj put rasta u Bogu, Hržica je rekao kako je tražio ljubav na krivi način. Blizu svoje 30. godine života, umoran od estrade, ranjen od očekivanja svijeta i prijateljstava iz interesa, otišao je na trodnevnu duhovnu obnovu kod fra Zvjezdana Linića na Tabor. Govor fra Zvjezdana o Isusu tijekom ta tri dana duboko ga je dotaknuo, osjećao je izuzetan mir. Po ispovijedi, klanjanju, molitvi, opet je zadobio mir i pronašao svoj identitet u Bogu. „Isus je postao dio mene, aktivirala se moja želja da ga upoznam. Isus i ja krećemo na put. Bilo je okova, ali krenuo sam na put obraćenja, na put promjene srca. To je najljepša i najbolja stvar koju sam učinio u životu.

Išao sam upoznati Gospodina. Polako, čitajući Bibliji, bio sam s mladima u župi u u Palmotićevoj. Zamolio sam p. Ikea Mandurića da osnujem molitvenu zajednicu Srce Isusovo. Mladi su krenuli na molitvu krunice na Kamenita vrata. Najprije nas je bilo 3, pa 10, pa 50. Otišao sam na Kamenita vrata s gitarom, znao sam biti gore na minus 17 stupnjeva. Onda je 300 ljudi došlo i krenulo moliti krunicu utorkom, stvarala se zajednica. Gospodin je obnavljao živote tih ljudi. Sad već deset godina, svaki utorak, na proljeće na Kamenitim vratima moli 1000 mladih. Puno je obraćenja, ozdravljenja srca“, istaknuo je Hržica, koji je i svoju suprugu zaprosio pred slikom Majke Božje na Kamenitim vratima.

Sada je 14 godina na putu od obraćenja i osobito želi pomagati mladima. „Još ima vatre u meni, volim taj moj poziv. Donijeti Krista mladima znači spas života, dovesti čovjeka na pravi put. To je za mene kao da sam na nekoj velikoj utakmici prvenstva zabio gol s centra. Kad vidim da smo utjecali na nečiji život, da je netko promijenio život i da je krenuo na bolje, to je predivno. Gospodin vas može riješiti tereta. Kada posvjedočite što je Bog napravio za vas, unovačili ste se u Božje vojnike. To je korak da počnete svjedočiti svijetu da je Bog živi i što je učinio za vas“, poručio je Hržica.

Posvjedočio je i povezanost s bl. Ivanom Merzom čija je duhovna pratnja na puno načina prisutna u njegovom životu po čudesnim događajima. Hržica je pohađao školu bl. Ivana Merza, Alanov sin David rođen je 10. svibnja na Merčev blagdan, zajednica Srce Isusovo u Palmotićevoj nastala je gdje je i Merz djelovao s mladima.

Rekao je i kako im se otvorila velika milost da idu po svijetu i svjedoče Isusa. Kao zajednica pohode Njemačku, Austriju, Švicarsku i druge europske zemlje. „Draga braćo i sestre, želim vam reći: Hrvatska je specijalna postrojba! Možemo biti ponosni na to. Hrvati su specijalna postrojba. Mali narod, ali igramo u Europi kao na Svjetskom prvenstvu. U mnogim europskim gradovima na misi bude 15, 20 ljudi.

Predivno zajedništvo poput toga u župi Ploče vani se rijetko doživi, ni u Nizozemskoj, Francuskoj… Svugdje je veliki napad na čovjeka, u duhovnom smislu. Konzumerizam i materijalizam zarobljavaju mlade. Mladi se gube u kocki, ovisnosti o Internetu, izlascima. Samo da su partiji. Mladi su pod velikim napadima, zato je bitno da obitelj komunicira, da su roditelji prisutni, bitno je da budu sa svojom djecom“, poručio je Hržica, istaknuvši  da nikad nisu bila lagana vremena. Svako vrijeme nosi svoje teškoće.

„No, pozitivno je što možemo reći za hrvatski narod – mi smo na braniku kršćanstva u Europi! To što se događa među mladima u crkvi na Svetom Duhu u Zagrebu gdje dolazi tisuće mladih kod fra Stjepana Brčine, dolaze na molitvu na Kamenita vrata, u Zadru se napune cijele Jazine na koncertu duhovne glazbe, u Maksimiru 50 000 ljudi slavi Gospodina – toga nema nigdje u Europi. Znači, još je zdrav hrvatski narod. Još čuva svoje vrijednosti, još imamo obitelji, pa i mnogobrojne, i Bog to blagoslivlja. Gdje se Europa zatvorila prema životu vidi se velika hladnoća, odijeljenost od Crkve, brojni razvodi.

Putujući po Europi, s obzirom koliko tamo nailazim na hladnoću i materijalizam, ponosan sam na Hrvatsku. Još dobro stojimo“, poručio je Hržica. Naveo je primjer kako je u jednom njemačkom gradu župnik brisao naočale u nevjerici i ganut kada je u svojoj crkvi vidio 1500 Hrvata. „Župnik je govorio ‘Čudo! Čudo! U svojih 20 godina službe, u životu nisam vidio da je toliko ljudi bilo u crkvi’“, rekao je Hržica.

Jednom je bio potaknut pitati jednog svećenika u inozemstvu što mu znači Međugorje. Rekao je da je u Međugorje otišao na želju njegove majke, a on je živio u porocima. „Taj Nijemac doživio je u Međugorju duboko obraćenje i poziv za svećenika. Njemu smo mi čudni, pitao me, ‘Pa što to radite vi u Hrvatskoj, u duhovnom smislu?’. Onda sam mu pokazao video s koncerta Progledaj srcem, kako 50.000 Hrvata slavi Boga. Nije mogao vjerovati. Hrvatski narod je na braniku kršćanstva u Europi. Gospodin ima misiju za nas. Ostanimo mu vjerni.

Naši Hrvati u inozemstvu drže se oko Crkve. Susreo sam puno ljudi vani, među kojima su mnogi naši baš živeći u inozemstvu doživjeli istinsko obraćenje. Došli su u strani svijet, čeznuli su za vjerom, Crkvom, za našim jezikom. Onda su vidjeli koliko je Isus Krist u njima jak, koliko svijetli. Osluškujmo u srcu, Gospodine, što želiš sa mnom? Da te svjedočim, da te ne zatajim, da te moja usta časte i slave“, poručio je Hržica.

Hržica je podsjetio i na koncert suvremene duhovne glazbe u sportskoj dvorani Jazine u Zadru koji je okupio 4000 posjetitelja a održan je 26. listopada 2019. „Zadar i ja službeno se volimo. Koncert u Jazinama bio je čudo, bilo je veličanstveno. Priželjkujem to opet. Tri godine su prošle od tog koncerta, sazrijelo je vrijeme opet za veliki koncert u Zadru kojega ćemo, vjerujem, realizirati u 2023. godini. Počeli smo bili pripremati koncert u dvorani Višnjik, došla je korona, odgodilo se, ali bit će i to. Napravit ćemo i taj koncert, da nadoknadimo vrijeme kada smo bili u izolaciji i kada smo osobito vidjeli koliko nam znači zajedništvo, koliko nam znači da možemo slaviti Gospodina.

Tako da nema kalkulacije, dajemo sve od sebe. Kada vidite plakat za ponovni koncert duhovne glazbe u Zadru – Idemo, slavimo Gospodina!“ poručio je Alan Hržica Zadranima na susretu koji je oduševio prisutne te molitvom i duhovnom pjesmom ražario duh u mislima na cijelu Zadarsku nadbiskupiju i domovinu.