Rim, 21. 11. 1997. (IKA) – Posebna biskupska sinoda za Ameriku, koja se održava u Vatikanu do 12. prosinca, i u četvrtak je, 20. studenoga, nastavila s redovitim radom. U tijeku jutra izlagalo je 19 sinodskih otaca.
Jedan od sinodskih otaca zatražio je da Sveta Stolica osnuje trojno tijelo koje bi okupljalo Biskupske konferencije Kanade, Sjeverne Amerike, Južne Amerike i Karipskih otoka s ciljem da i ostvari sve prijedloge o kojima se raspravlja na sinodi. Bilo bi vrijedno svjedočanstvo jedinstva i solidarnosti za američko društvo kao i za cijeli svijet.
Važnu bi ulogu u crkvenom životu trebale odigrati zavjetovane osobe. Na tom je području Amerika dala dragocjene prinose već od samih početaka evangelizacije. Danas je zavjetovani život u središtu zanimanja jer pred izazovima našeg vremena iznova mora biti to što jest te duhovno čvrst, vjeran sebi samom. Nužno je pozitivno ga vrednovati u mjesnim Crkvama i trajno podupirati zavjetovane osobe u njihovom poslanju.
Veliki dio rasprava bio je posvećen i vjernicima laicima, posebno njihovom obrazovanju na društveno-političkom području. Vjernici laici bi, mišljenje je biskupa, trebali što više nastojati naviještati evanđelje tamo gdje to svećenicima nije moguće. Upozoreno je isto tako da bi Crkva trebala poboljšati svoj rad na području evangelizacije putem javnih glasila, te da na tom području nikako ne bi smjela kasniti.
Što se tiče pitanja ekonomske i kulturalne globalizacije (sve većeg povezivanja gospodarstva i kulture iz svih dijelova svijeta), američka se Crkva nalazi pred vrlo važnim pastoralnim izazovom koji joj nameće razvoj novih tehnologija i ubrzanih kulturalnih promjena. Crkva ne smije biti isključena iz važnih odluka međunarodnih organizacija, a koje odlučuju o životima mnoštva. Žurno treba promicati inkulturaciju evanđelja kako bi Kristov kvasac promijenio sve oblike života na osobnoj i zajedničkoj te nacionalnoj i međunarodnoj razini. Nužno je i obraćenje, u Crkvi i izvan nje, sa svrhom izgradnje nove kulture solidarnosti koja će zagrliti sve, napose najsiromašnije i potrebne. Na tom području Crkva se posebice mora zanimati za pitanja međunarodnih dugova, rijeka selioca s juga na sjever te evangelizacije domorodaca.
Problem različitih sljedbi izrazito zabrinjava mjesne američke Crkve jer postaje sve rašireniji, a pobornici različitih sljedbi sve agresivniji i fanatičniji. Crkve ne smiju ostati ravnodušne pred tim fenomenom, već se moraju mijenjati iznutra te nastojati biti što bliže svom božanskom uzoru – Kristu. Veliko je pitanje zašto brojni katolici postaju i sami članovima različitih sljedbi. Tako je u vrijeme održavanja 5. zasjedanja nadbiskup Fernando De Arajo iz Belo Horizontea rekao da je broj katolika u nekim dijelovima Južne Amerike s 90%, koliko ih je bilo ’70-ih godina, danas pao na manje od 50%.
Fenomen selioca trajno je prisutan u svim raspravama sinodskih otaca jer je postao sastavnim dijelom povijesti američkog kontinenta. Danas “rijeka selilaca” s juga na sjever predstavlja izazov pred kojim ‘novopridošlici’ treba, u ime Isusa Krista, pružiti poštovanje, prihvaćanje, pomoć i zaštitu.