Istina je prava novost.

AMERIČKI PREDSJEDNIK SALUTIRAO LIFT-BOYU Sjećanja papinskoga viteza

Vatikan, 15. 2. 1999. (IKA/CNS) - Kad je Ivan Pavao II. postao poglavarom Katoličke Crkve, Massimo Sansolini izgubio je posao. No, nije zbog toga požalio. Sansolini bio je jedan od papinskih "sedarija", odnosno nositelja papinske nosiljke. Papa Poljak j

Vatikan, 15. 2. 1999. (IKA/CNS) – Kad je Ivan Pavao II. postao poglavarom Katoličke Crkve, Massimo Sansolini izgubio je posao. No, nije zbog toga požalio. Sansolini bio je jedan od papinskih “sedarija”, odnosno nositelja papinske nosiljke. Papa Poljak je hodajući, godine 1978, prvi put kao poglavar Crkve ušao u baziliku sv. Petra i time prekinuo stoljećima dugu tradiciju nošenja papa. Stoga je Sansolini, zajedno sa svojim kolegama, postao “papinskim vitezom”, koji dočekuje goste, te u tijeku audijencije promatra mnoštvo kako bi se izbjegla svaka moguća neugodnost. Svoje doživljaje u 33-godišnjoj papinskoj službi Sansolini je sažeo u novoobjavljenoj knjizi. U njoj je Sansolini, koji je prije stupanja u papinsku službu bio modni kreator, opisuje događanja koja su mogla ugroziti sigurnost papa, te poremetiti svečanost općih i privatnih audijencija. Tako se spominje skupine koja je izvikivala protiv pape Pavla VI, djevojke koja je istoga Papu gađala knjigom ili skupine koja ga je gađala kamenjem. “Papa uzdignut u nosiljci laka je meta za svaki napad”, zapisao je Sansolini, dodavši kako su papine opće audijencije “zapravo otvorene svima”, pa se posebno treba paziti na “uljeze”. Sam Sansolini ih može, kako ističe, prepoznati “na kilometar”, jer uvijek negdje pogriješe na “modnome planu”. Mnogi, budući da žele biti što bliže Papi, maskiraju se u redovnice, redovnike, svećenike, pa čak i u biskupe i nadbiskupe. Mnoge od njih opet je lako prepoznati po nekome krivom detalju, kao što je previše pudera za redovnicu, lažni nos, a posebno se čudio kako je neki lažni biskup prošao pored članova osiguranja, a nosio je upadljive bijele čarape.
U knjizi su zabilježene i pojedinosti vezane uz opće i privatne audijencije svjetskih političara, koji često ne poznaju vatikanski protokol ili se ne ponašaju u skladu s njime. Zabilježio je kako je žena predsjednika Gorbačova došla s mužem u audijenciju Papi noseći crvenu, a ne kao što to protokol nalaže crnu, haljinu te bez vela. Nekadašnji američki predsjednik Jimmy Carter za susreta s Papom “previše se smijao, radio je veliku buku te mahao rukama kao da je vjetrenjača”. Supruga njegova kolege Busha, Barbara, na audijenciji je nosila haljinu koja se činila da joj je dva broja prevelika. Nekadašnji poljski premijer Lech Walesa i njegova žena ušetali su na audijenciju sa Svetim Ocem kao da su “na medenome mjesecu držeći se ruku pod ruku”, a nekadašnji francuski predsjednik Valery Giscard d’Estaing morao je biti upozoren kad je za Papina govora prekrižio noge. Čak niti sam Papa nije ostao bez Sansolinijeva upozorenja. Događalo mu se, naime, da na opću ili privatnu audijenciju pođe u loše izglačanoj bijeloj haljini. Političke, ali i ostale uglednike, koji posjećuju Svetog Oca često zbunjuju uniforme Švicarske garde i ostalih dužnosnika u Vatikanu. Sansolini u svojoj knjizi navodi kako je jedan od američkih predsjednika, no ne iznosi njegovo ime, nakon susreta s Papom pozdravio sve vatikanske dužnosnike, a zatim uz najveće počasti salutirao i pozdravio lift-boya.