Banja Luka, (IKA/TABB) – “Angažiranje pape Ivana Pavla II. i aktivnosti Vatikanske diplomacije u razrješavanju jugoslavenske krize” bila je tema predavanja održanog 30. studenoga u organizaciji Europske akademije u Banjoj Luci. Predavač je bio dr. Velimir Blažević, član franjevačkog reda i umirovljeni profesor kanonskog prava.
U izlaganju dr. Blažević pozvao se na ulomke iz svojih knjiga Služenje miru i Ivan Pavao II, istinski prijatelj Bosne, u kojima je sabrao mnoštvo dokumenata kojima se prikazuje djelovanje Pape Ivana Pavla II. i vatikanske diplomacije u vrijeme rata na teritoriji Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Papa Ivan Pavao II. se veoma mnogo zauzimao za zaustavljanje rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i za ublažavanje njegovih tragičnih posljedica. Poticao je sukobljene strane da međusobne sporove rješavaju miroljubivo, iskrenim dijalogom, a ne oružjem, te ukazivao na nužnost da se poštuju prava svakog naroda na samoodređenje i na uspostavljanje vlastite države. U istom smislu se u različitim međunarodnim tijelima snažno angažirala i vatikanska diplomacija.
Katolički vjernici iz ovih krajeva dobro znaju, kako se Papa zalagao, da se pomogne stradalnicima, da se rat zaustavi i uspostavi pravedan mir. Nekatolici o tome znaju puno manje ili ne znaju gotovo ništa. Među njima ne da se nije objektivno izvješćivalo o držanju Pape i Svete Stolice, nego se što više, Papu i Vatikan optuživalo za urotu, te Vatikan i Njemačku okrivljivali za rat na jugoslavenskim prostorima, rekao je predavač.

Koliko je Papa Ivan Pavao II. drugi bio zaokupljen situacijom na prostoru nekadašnje Jugoslavije dovoljno govori već i to, što se u razdoblju od 1991. do 1995. godine na pitanje političkih previranja i društvenih promjena, odnosno na rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini osvrtao više od tri stotine puta. A pedesetak puta su to činili bliži suradnici Svetog Oca i vatikanski politički djelatnici, osobito državni tajnik kardinal Angelo Sodano. Što znači da su se Papa i njegovi suradnici o ratu na teritoriji bivše Jugoslavije oglašavali svakih pet-šest dana. Način i sredstva kojim su se oglašavali Papa i dužnosnici Državnog tajništva Svete Stolice višestruki su i različiti. Zanimali su se o situaciji i iznosili svoja mišljenja u susretima s državnicima, diplomatima i političkim ličnostima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, zatim i iz drugih država, na susretima s generalnim tajnicima UN-a i tako dalj. Jedna od glavnih poruka svih tih susreta bila je da se ratom ne može riješiti ni jedan problem i da se granice zemalja ne mogu mijenjati silom.

Dr. Blažević je na kraju svog izlaganja, nabrajajući mnoge diplomatske i humanitarne inicijative Pape i vatikanske diplomacije, zaključio: Neosporno je da su se Ivan Pavao II. i vatikanska diplomacija stavili na stranu istine, pravde, moralnih načela, prirodnih ljudskih prava a protiv rušilačke sile, protiv hipokrizije i sebičnih interesa nekih velesila Europe i svijeta. Vjerojatno da nije bilo angažiranja Pape i vatikanske diplomacije zla bi bilo još i više i potrajalo bi i duže. Isto tako, ako stradanja, žrtva i bol nisu bili umanjivani i otklonjeni, izvjesno je da je Sveti Otac mnogima ulijevao nadu i davao duhovnu snagu da su stradanja i patnja mogli hrabro i kršćanski podnositi i da se užasno zlo moglo izdržati, rekao je predavač.