Angažman vjernika laika u javnom životu
Zadar: Tribina o angažmanu vjernika laika u javnom životu
Zadar (IKA )
Na tribini u Zadru istaknute riječi pape Ivana Pavla II. da se vjernici laici nipošto ne mogu odreći sudjelovanja u politici, u gospodarskom, društvenom, zakonodavnom i kulturnom djelovanju koje teži suvislom i institucionalnom promicanju općeg dobra
Zadar, (IKA) – O potrebi angažmana vjernika laika u društvenom i političkom životu u srijedu 16. ožujka u pastoralnom centru Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru govorili su predsjednik udruge Glas roditelja za djecu GROZD Ladislav Ilčić i angažirani vjernik u javnom životu Zdravko Roško. Sudjelovanje vjernika u politici potrebno je kako bi politički predstavnici zastupali interese i vrijednosni sustav ljudi koji promiču kršćanske, općeljudske vrijednosti u otvorenosti i podršci životu u raznim segmentima, poput braka i odgoja. Iz iskustva življenja u inozemstvu, osobito Kanadi, Roško je upozorio na mentalitet sve više protivan zdravom razvoju osobe od najranije dobi. Tako je u Kanadi zakon omogućavao da već 14-godišnja djeca mogu stupati u spolne odnose s odraslima, a sad je to pomaknuto na dopuštenje za djecu sa 16 godina – ozakonjena pedofilija. “U Kanadi su smanjili participaciju u troškovima za promjenu dioptrije, ali zato besplatno možete promijeniti spol. To plaćaju porezni obveznici”, upozorio je Roško. Istaknuo je i da je eutanazija najprije bila dopuštena samo u slučaju teške smrtne bolesti. Onda je dopušteno da se učini i kod teške fizičke bolesti, zakon se zatim proširio na slučajeve depresije, bolesti, starosti, a sad i dijete s 12 godina, uz pristanak roditelja, može tražiti eutanaziju. “Diskriminacija je postala opći pojam. Ne smije se izdvojiti ništa što je vrijedno. Oduzima se mogućnost kritičkog razlučivanja bilo čega. Ako je nešto manje vrijedno, i to se u raspravi argumentira i životom potvrđuje, kaže se da je to diskriminacija”, upozorio je Ilčić, spomenuvši tužbe udruga Iskorak, Kontra i Ženska mreža. Kad se pozitivno govori o braku i kaže da je heteroseksualan čin vrijedniji od homoseksualnog, takve udruge kažu da se time diskriminiraju istospolne i izvanbračne zajednice te homoseksualne osobe, upozorio je Ilčić, podsjetivši na činjenicu da je u Hrvatskom saboru za Zakon o suzbijanju diskriminacije glasovalo 117 od 119 saborskih zastupnika. A taj zakon je temelj na kojem će istospolne zajednice moći sklapati brak i posvajati djecu. No, prema svim istraživanjima, velika većina hrvatskih građana protivi se mogućnosti da istospolne zajednice sklapaju brak i posvajaju djecu, rekao je Ilčić, ustvrdivši kako nije realno da je u Hrvatskoj 90 % katolika. To je nominalano, formalno opredjeljenje ljudi, bez stvarnog učinka kršćanske vjere u životu pojedinca, što se manifestira od najnižih razina do predstavničke vlasti u Saboru. Ilčić smatra da je u Hrvatskoj stvarna brojka katolika koji žive u skladu s naukom Crkve oko 30%. Na susretu u kojem su aktivno sudjelovali i pridošli zainteresirani utvrđeno je kako je mentalitet protivan kršćanstvu uspio pasivizirati katolike. No Slovaci i Irci su se u pregovorima za EU uspjeli mudro, hrabro i znalački izboriti za odluke koje su htjeli, poput suprotstavljanja pobačaju, GMO-u i slično. Te su zemlje primjer snažnog i učinkovitog angažmana vjernika laika na političke odluke, te su Irci rekli ‘Ne’ na referendumu o prihvaćanju Ustava EU. “Dakle, može se! A koga u Hrvatskoj političari zastupaju?” čulo se na tribini s porukom o potrebi angažmana vrijednosno pozitivne šutljive većine spram agresivne manjine. U Hrvatskoj ideološki i manjinski pritisci diktiraju javno mnijenje, a široke mase primaju znanje iz medija. Udruge poput Iskoraka i Kontre osnivaju centre, institute, a imaju svega pet, šest članova. Grozd ima 40.000 podupiratelja, za stav protivan izglasanom Zakonu o diskriminaciji prikupili su više od 20 000 potpisa; tražili su tri mjeseca prijem u Vladi RH, a na kraju nisu dobili mjerodavnog sugovornika. O sadašnjem mentalitetu govore podaci kako npr. u SAD-u samo 25% djece živi u obitelji s oba roditelja. U zapadnim državama su česte tužbe protiv svećenika, vjernika i kršćanskih institucija, prisutno je sustavno vrijeđanje i napad na kršćanske vrijednosti. U Italiji se sustavno uklanjanju kršćanski znakovi, križ, Biblija, ali njihovo mjesto neće ostati prazno nego se uvode novi znakovi i simboli. Degradirajući mentalitet je vidljiv i u izvanjskom obilježavanju svetkovine Božića. Roško je rekao kako je u Kanadi 1980-ih godina na javnim mjestima bila čestitka “Merry Christmas” (Sretan Božić); zatim je iz riječi izbačeno ‘Christ’ te je uslijedio natpis “X-mass” – manje slova u riječi se objašnjavalo štednjom na lampicama; na kraju se riječ Christmas, odnosno Božić, uopće ni ne spominje, nego se koristi uopćen izraz ‘Happy holidays’ – Sretni praznici. “No zato je ostao termin ‘Christmas shopping’ – božićna kupovina. Tu nije potrebno štedjeti na lampicama niti smeta u jezičnom sklopu”, rekao je Roško. Ilčić je podsjetio na riječi pape Ivana Pavla II. da se vjernici laici nipošto ne mogu odreći sudjelovanja u politici, u gospodarskom, društvenom, zakonodavnom i kulturnom djelovanju koje teži suvislom i institucionalnom promicanju općeg dobra. A Kongregacija za nauk vjere u noti o sudjelovanju katolika u politici kaže da ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta ikom da svojim glasom podupire političke programe ili zakon proturječan temeljnim sadržajima vjere i morala. Tribina koju su pohvalili svi sudionici potvrdila je misao Edmunda Burkea: “Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa”.