ANGLIKANSKI BISKUPI ZA PONIŠTENJE DUGA SIROMAŠNIH ZEMALJA

Lambeth, 27. 7. 1998. (IKA) – U Engleskoj se nastavlja Lambethsko zasjedanje, skupština na kojoj se svakih deset godina okupljaju svi anglikanski biskupi iz cijeloga svijeta. Na općem zasjedanju biskupi su, između ostaloga, raspravljali o problemima zemalja u razvoju, opterećenih dugovima prema bogatim zemljama i međunarodnim novčanim ustanovama. U tijeku rasprave istaknuto je kako siromašne zemlje svaki dan moraju plaćati 717 milijuna dolara kamata. Tako su protekle 1997. godine zemlje-dužnice primile 25 milijardi dolara pomoći, no istodobno su morale platiti čak 270 milijardi dolara kamata!
Nadbiskup Canterburyja George Carey dug zemalja Trećega svijeta nazvao je “oblikom ropstva koje se ne razlikuje od trgovanja robljem u 18. stoljeću”. Tom se mišljenju u svojem nastupu pred predsjednikom Svjetske banke Jimom Wolfensohnom pridružio i nadbiskup zapadne Indije Lindsay. Južnoafrički nadbiskup Ndungane izjavio je da Crkva ima obvezu čitanja znakova vremena, te ih mora tumačiti u svjetlu Evanđelja. “Moramo nastojati dopuniti našu odgovornost službenika i ljudi Božjih s potrebama svijeta, te pružiti priliku za novi početak svima, u zoru trećega tisućljeća”, rekao je nadbiskup Ndungane. Biskup Worcestera Selby rekao je da kršćani moraju izabrati između viđenja života prepunog dugova, zajmova i novca, ili života u kojemu cvijeta uzajamnost odnosa i temeljna istina da je za sve ljude život dar. “Solidarnost sa zemljama-dužnicama u svijetu, ispit je vjernosti Kristu, ali i ispit naše otvorenosti da živimo prema njegovom nauku”, rekao je biskup Selby.
Biskupi iz zemalja koje trpe zbog velikih dugova učinkovito su pokazali utjecaj dugova na svakodnevni život ljudi u njihovim zemljama. Upravo zbog tih dugova, istaknuli su biskupi, u tim je zemljama nemoguće ulagati u zdravstvo i obrazovanje, a da se uopće ne govori o ostalim problemima poput nezaposlenosti, siromaštva, nedostatka stanova, trgovanju oružjem i drogom. Zbog toga su zatražili poništenje dugova, ne kao oblik oprosta, već kao čin pravednosti i ljudskog dostojanstva. To bi bio znak i svjedočanstvo da su svi ljudi stvoreni na sliku Božju, istaknuli su anglikanski biskupi.