Luanda, (IKA) – Papa Benedikt XVI. susreo se 20. ožujka u kapeli apostolske nuncijature u Luandi s biskupima Angole i Demokratske Republike Sveti Toma i Prinsipe. Papa je ohrabrio biskupe da vrše svoju biskupsku službu unatoč umoru, brojnim ograničenjima i teškoćama. I ovdje se širi relativistička kultura koja ne priznaje ništa konačno, dapače, istaknuo je Benedikt XVI., nastoji kao posljednju mjeru svega postaviti osobni ja i njegove hirove. Crkva predlaže drugu mjeru: Božjega Sina, koji je također pravi čovjek. On je mjera pravoga humanizma. Punoljetan i zreo vjernik nije onaj koji slijedi valove mode i posljednji hit, nego onaj tko živi duboko ukorijenjen u Kristovo prijateljstvo. To nas prijateljstvo otvara svemu što je dobro i nudi nam mjerilo razlučivanja između zablude i istine, istaknuo je Benedikt XVI.
U tome kontekstu je, prema Papinu mišljenju, odlučujuće područje kulture, stoga glas katolika mora uvijek biti nazočan u kulturnim raspravama u državi da se učvrsti sposobnost razumnoga obrađivanja, u svjetlu vjere, brojnih pitanja koja se pojavljuju u raznim okvirima znanosti i života. Dodao je da su kultura i načini ponašanja danas sve više pod utjecajem slika koje predlažu obavijesna sredstva. Stoga je hvale vrijedan svaki napor da crkvena zajednica bude sposobna ponuditi svima kršćansko tumačenje zbivanja. Papa je biskupima preporučio obranu obitelji, koja je danas izložena brojnim teškoćama i prijetnjama, a čija je krhkost postala još veća zbog raširene tendencije u društvu i u kulturi da se osporava jedinstveni značaj i vlastito poslanje obitelji utemeljene na braku. U svojoj pastirskoj skrbi nastavite dizati glas u obranu svetosti ljudskoga života i vrednote braka, u promidžbi uloge koju ima obitelj u Crkvi i društvu, tražeći zakonske i gospodarske mjere za potporu rađanju i odgoju djece, potaknuo je Papa, a prenosi Radio Vatikan.
Papa je izrazio radost zbog nazočnosti brojnih vjerski zrelih zajednica i zauzetoga laikata u Angoli, zbog brojnih duhovnih zvanja, istinskoga znaka nade za budućnost. Naposljetku je govorio o trajnoj formaciji svećenika, njihovu svjedočenju i vjernosti svećeničkome pozivu, potičući ih da nastoje “biti sveti kako bi oko sebe pobudili nove svece”.