Zagreb, (IKA) – Svečano euharistijsko slavlje o 52. obljetnici smrti časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića 4. ožujka u svetištu Gospe Lurdske u Zagrebu predvodio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U koncelebraciji bilo je petnaestak svećenika, među kojima i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, OFMCap. Ovogodišnja proslava bila je i u znaku stote obljetnice svećeničkog ređenja o. Antića (Šibenik, 29. srpnja 1917.). U pozdravnoj riječi gvardijan fra Mate Matić istaknuo je kako je svećenički poziv o. Antića bio poglavito vezan uz službe odgojitelja, ispovjednika u Zagrebu od 1946. do 1965. U tom je kontekstu podsjetio na riječi koje je o fra Antiću kao ispovjedniku i duhovniku izrekao fra Bonaventura Duda te izrazio želju da „i nama bude poticaj u ove korizmene dane na započetome putu obnove. Molimo zajedno da bismo časnog sl. Božjega oca Antu Antića što prije vidjeli proslavljenog na čast oltara”. Istaknuo je kako je glas o njegovu kreposnom životu, njegovoj službi ispovjednika živo prisutan u dušama i srcima mnogih vjernika. „Prisutnost njegovih zemnih ostataka u ovoj kripti-crkvi postaje mjesto molitve i pobožnosti tolikim vjernicima što potvrđuju i ovi dani”, rekao je.
Uvodeći u slavlje, nadbiskup Puljić rekao je: „Fra Antić nas je okupio danas oko stola Gospodnjega gdje će Gospodin doći pod prilikama kruha i vina, i nahraniti nas svojom Riječju, ali i svojim Tijelom. On je osobitom pobožnošću slavio ta sveta otajstva, neka i nas potakne da ih i mi večeras istim žarom i duhom poštovanja slavimo”. U prvom dijelu homilije nadbiskup Puljić osvrnuo se na misna čitanja. Govoreći o odlomku iz poslanice Hebrejima, uputio je na retke koji se čitaju na dan Božića „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima. Konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu, Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove”. Za taj spis kaže se da je književno remek-djelo i od velike je teološke važnosti. Samo u njemu govori se za Isusa da je „Veliki svećenik”. „Bog je dakle, govorio po prorocima, od Abrahama do Mojsija i dalje. No, puna Objava zasjat će u svoj svojoj punini dolaskom Krista, Velikoga svećenika koji će otvoriti novo doba spasenja. Jer, ‘on je baštinik i stvoritelj svega'”. Osvrnuvši se pak na evanđelje o čudesnom ribolovu na Genezaretskom jezeru, nadbiskup Puljić istaknuo je da će tako će Petar od običnoga ribara postati ‘ribarom ljudi’, a od običnog ‘grešnika’ poslužiteljem milosrđa.
U duhu misnih čitanja uz spomendan smrti fra Ante Antića, nadbiskup je rekao: „Ne krijemo osjećaje zahvalnosti Bogu za ovoga našega brata koji je bio vjerni Kristov sluga, poslužitelj njegova milosrđa, ponizan, skroman, veseo i blag”. Podsjetio je kako je Vijeće konzultora Kongregacije za kauze svetih 26. studenoga 2013. jednoglasno donijelo pozitivnu ocjenu o njegovu junačkom stupnju kreposti te je time obznanjeno kako sluga Božji fra Ante može biti valjan uzor svima, posebice redovnicima i svećenicima. Postavljajući pitanje „kako možemo ići putem svetosti i odgovoriti na taj uzvišeni poziv, te možemo li to učiniti svojim vlastitim snagama”, nadbiskup Puljić podsjetio je kako „iz pisama, homilija i preporuka časnoga sluge Božjega fra Ante naziremo jasan odgovor: Svet život nije samo plod našega napora, već je u prvom redu plod djelovanja Duha Svetoga koji nas pokreće iznutra. A sveci koji su ljubili i nasljedovali Krista pokazuju na vidljiv način da je moguće živjeti i biti svet. Svi smo, dakle, pozvani na svetost, jer ona je mjera kršćanskoga života. Toga je bio svjestan fra Ante, pa je u jednoj zabilješci ‘osobno daleko od onoga kakav bi imao biti”‘. Ali s dubokim osjećajem u duši kako ga ‘dobri Isus neprestano zove i potiče da u njemu živi'”.
Nadalje je uputio na dokument koji su prije petnaest godina pod naslovom „Na svetost pozvani” objavili hrvatski biskupi, a u kojem su istaknuli kako nam se valja odazvati pozivu svetoga Ivana Pavla II., koji je napisao da „bez oklijevanja čitav pastoralni hod Crkve usmjerimo u perspektivi svetosti”. Takvim činom i uvjerenjem Papa je dao do znanja da je „besmisleno zadovoljiti se životnom prosječnošću minimalističke etike i površne religioznosti”. Ivan Pavao II. podsjeća da su „putovi svetosti mnogostruki, i prikladni pozivu svakoga čovjeka”, pa je potrebno „svima na uvjerljiv način ponuditi to visoko mjerilo redovitog kršćanskog života”. Kako je to „visoko mjerilo redovitog kršćanskog života” ostvarivao u svom životu časni sluga Božji fra Ante, upitao je nadbiskup Puljić te nastavio: „Svjestan zasluga koje nam je priskrbio naš Spasitelj on je žarom zauzetoga pastir poticao sve neka se trude ‘dostići savršenu dob Kristovu; neka mu budu slični, živeći sakramentalnim i molitvenim životom, životom svetog križa i muke Kristove, životom Marijinim; neka budu kristocentrični, a ne egocentrični’. Toliko se oslonio na Boga da je ‘poželio da Isus i Duh Sveti ravnaju njegovim perom’ dok piše svoja pisma. A njegova pisma dirljiva su duhovna ostavština u kojima pokazuje svoju duboku vjeru i uronjenost u trajnu Božju nazočnost. U takvom ozračju on živi, moli, radi, govori i piše. Piše i predlaže programe, opominje i usmjerava na život sabranosti i sakramentalnog života; upravlja ih i usmjeruje sigurnim Božjim putovima, putovima svetosti. Kao svećenik on je posebice svjestan velikoga dara najdragocjenije uspomene koju je Krist ostavio svojoj Crkvi neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti. U trenutku odlučnog prelaska iz ropstva i smrti u slobodu i život, Isus ostavlja simbole ljubavi i vjernosti, euharistiju koja kao spomen-čin najavljuje novo doba, novo vrijeme, ‘novo nebo i novu zemlju’. Kao djelitelj svetih otajstava i on se priključio velikom zboru svećenika u službi ljudi i njihova spasenja, sreće i istinskog oslobođenja. I znao je kako od toga svetoga čina on ‘ne predlaže sebe, svoje misli ili vlastiti nauk’, nego se osjeća poslanim ljudima otkrivati Očevo lice i pokazivati put koji vodi Kristu. Znao je da ne izgovara samo ‘riječi’, nego objavljuje utjelovljenu Riječ”. Stoga, zaključio je propovjednik, „zahvalni smo Bogu za neprocjenjivi dar ovoga sluge Božjega, koji se odazvao pozivu duhovnoga zvanja i prije jednoga stoljeća primio sveti red svećeništva. I on je tada poput pisca poslanice Hebrejima rekao ‘Evo dolazim, Bože, vršiti volju tvoju.'” Nakon popričesne molitve vicepostulator fra Josip Šimić zahvalio je predvoditelju slavlja, kao i svima koji su se ugradili u proslavu visokih obljetnica te ih sve preporučio zagovoru fra Ante Antića. Po završetku mise koncelebranti su se uputili na grob časnoga sl. Božjega, gdje je nadbiskup Puljić predvodio zavjetnu molitvu. Euharistijsko slavlje animirao je zbor „Antić”.