Split, (IKA) – Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu u četvrtak 25. listopada otvoren je XVIII. međunarodni teološki simpozij, koji tradicionalno priređuje Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Tema ovogodišnjega simpozija je Antropološka i religiozna dimenzija žrtve. Simpozij je, nakon molitve, otvorio prodekan za znanost KBF-a prof. dr. Dušan Moro, istaknuvši aktualnost antropološke i religiozne dimenzije žrtve te njezinu kategoriju ljudskog i kršćanskog bitka. Potom je svoju riječ uputio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, veliki kancelar KBF-a Sveučilišta u Splitu, podsjetivši na ekspanziju fenomena žrtve u cijelomu svijetu zbog globalizacije nasilja. Istaknuo je da ovaj simpozij vidi kao poticaj osvjetljivanja enigme nasilja i žrtve, zaključivši da je tema ovogodišnjega simpozija određeni doprinos Godini vjere.
Vicekancelar fra Joško Kodžoman, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja, pohvalio je mudar odabir teme u doba sekularizma. Uime dekana Filozofskoga fakulteta u Sveučilišta u Splitu prof. dr. Marka Trogrlića skupu se obratio doc. dr. Hrvoje Relja, rekavši da višestoljetna briljantna filozofska promišljanja o žrtvi ipak nisu odgovorila na pitanje čemu žrtva, jer im je ostala skrivena vrijednost žrtve u ljubavi, koja zahtijeva samo-darivanje.
U drugomu dijelu simpozija slijedilo je predstavljanje zbornika radova s prošlogodišnjega međunarodnog teološkog simpozija “Teologija, lijepo i umjetnost”. Zbornik su predstavili mr. Jenko Bulić i dr. Joško Belamarić. Nakon toga je dr. Jozef Niewiadomski, profesor dogmatike iz Innsbrucka, održao predavanje “Žrtva i predanje u tumačenju insbruške dramatske teologije”. Problematizirao je pojam žrtve kroz prizmu poznatog antropologa Renea Girarda, koji polazi od suprotstavljenosti između mitsko-religijskoga mišljenja poganskih religija i biblijske objave te u Isusovoj smrti vidi prevratni događaj za sve kulture čovječanstva. Uočava da se u biblijskomu tijeku Objave odvija dekonstrukcija Boga koji za ublažavanje svoje srdžbe zahtijeva krvne žrtve. Izlazak iz začaranoga kruga nasilja i novih žrtava autor vidi u događaju predanja što je u opreci s postmodernom kulturom koja više ne zna tako postupati. Ta kršćanska logika preobražavanja, koja izvire iz vjere, polazi od toga da posljednja tajna nije smrt nego ljubav. Profesor Niewiadomski zagovara smrt grijeha koji umire po opraštanju kako bi se očitovalo da je ljubav nenasilni odnos te upućuje na pra-model, iskorak koji čini sam Bog kada nam se približava u Isusu Kristu u stavu bezuvjetnog opraštanja grijeha. Prvi dan simpozija završio je raspravom.