Zagreb, (IKA) – Blagdan sv. Antuna Padovanskoga svečano je i ove godine proslavljen 13. lipnja u svečevu zagrebačkom svetištu. Središnje misno slavlje predvodio je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić. U koncelebraciji su bili ministar provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca o. Đuro Hontić, gvardijan svetoduškog samostana o. Zdravko Tuba, župnik o. Martin Jaković, dekan Gornjogradskog dekanata mons. Franjo Prstec, župnici okolnih župa te svećenici Slovenske provincije sv. Josipa franjevaca konventualaca. Dobrodošlicu biskupu Perića, te mnogobrojnim hodočasnicima poželio je župnik Jaković. Na početku propovijedi biskup Perić podsjetio je kako se ništa plemenito, ni u svijetu ni u jednom čovjeku, ne zbiva bez utjecaja Duha Božjega. Stoga se u nastavku osvrnuo na veledjelo Duha u Isusovu životu, u dugu hodu Crkve i u kratku životnom luku sv. Antuna, jer Duh je moćna nevidljiva, inteligentna, voljna, slobodna i savršena, ne neka sila, energija, nego osoba, božanska osoba. Mi je očima ne vidimo, rukama ne dohvaćamo, ali je umom i cijelim duhom doživljavamo kao zbilju koja postoji, stvara, djeluje i dovršava naše ljudsko djelo. Osvrnuvši se na Duha Svetog u odnosu na Isusovu Crkvu, biskup je istaknuo da kad ne bi bilo toga Duha Božjega, Očeva i Sinova, naše bi evanđelje bilo poput tolikih žutih brošura, prolaznih novina, lažnih i prevarantskih apokrifa, tolikih izmišljotina i krivotvorina u svijetu, iz kojih se ne može čitati životna istina, nego bi se trošio novac i vrijeme na ljudske zablude, a ne bi Evanđelje bilo knjiga ozdravljenja i spasenja, sveta stranica s koje se napajamo istinom i nadahnjujemo mirom. Da nema Duha, Crkva bi u hrvatskom narodu bila sektaška, partijska organizacija, usmjerena na nemilosrdnu borbu protiv drugih a za svoje vlastite ovozemne propadljive interese, poput sinova ovoga svijeta, a ne bi bila živi organizam, tvrđava i stup istine, ustanova za ponudu vječnoga spasa svim ljudima dobrih namjera i srdaca. Također bi bez Duha, svaka naša crkva bila samo šuplja smjesa željeza, cementa i dasaka, a ne svakodnevno i svakonedjeljno sastajalište puka Božjega na misnom slavlju radi primanja svetih sakramenata i svake riječi koja nam se po misniku prenosi iz Božjih usta. Narod bi bez Duha bio bezlična masa anonimne svjetine, koju zavodnički vjetar neposlušnih sinova mlatara kako i kamo hoće, a ne bi bio Božji narod ujedinjen u ime Presvetoga Trojstva, Duhom okupljen oko stola Gospodnjega, pod blagim likom Bogorodice, Marije Majke Crkve, svetih apostola i ostalih svetaca i svetica Božjih. Grad Zagreb i svaki naš grad bez Duha bio bi hrpa suhozidina, gomila kućeraka ili nebodera, labirint cesta i ulica, između kojih se klatare šakali i škorpioni, a ne bi bilo ljudsko zajedništvo i susretište kulture, nastojanja za uzvišenijim stupnjem života prema evanđeoskim standardima i u skladu s Deset Božjih zapovijedi, koje obvezuju svakoga čovjeka, koje god vjere i nacije bio. Bez Duha naša smrtna tijela bila bi samo zategnute kože i suhe mješine na suncu ili na ledu, a ne živa bića obogaćena božanskim dahom, a svaki naš dan bio bi pun bolnih tuga, jada i nevolja, lopovluka, varanja i paleži, nasilja, ubojstva i neumitne smrti, podsjetio je biskup Perić, te dodao da bez toga Duha, i svećenici ne bi bili službenici Kristovi, djelitelji tajna Božjih, navjestitelji nove ere Duha Božjega narodu Božjemu koji traži pomoć Božju i za svaku osobu i za svu zajednicu, a stotine tisuća redovnica u Crkvi bez Duha bile bi nezadovoljne žene koje u svome traženju smisla nisu prispjele ni tamo ni amo, a ne bi bile utješiteljice uz bolesnike, učiteljice uz učenike, moliteljice uza svetohraništa za potrebe braće ljudi, nositeljice uskrsne radosti i nade u ovom smrtonosnom životu i svijetu. Vezano uz ovo posljednje, biskup Perić je istaknuo kako je od 1997. do 2005. godine u Europi vidljivo smanjen broj svećeničko-redovnička zvanja u Crkvi, a to je znak da smo mi ljudi “kamenih ćudi i ledenih grudi” i priječimo utjecaj i djelovanje Duha Božjega, te je zamolio za dar Duha Svetoga Crkvi na starome kontinentu. Biskup Perić nadalje je istaknuo da nije dara Duha Svetoga, ni fra Ante ne bi imao izvrsna govorničkog talenta, koji je marljivo i veledušno iskoristio ne samo u predavanje teologije nego i u propovijedanje Evanđelja. Riječi su fra Antine praćene čudesima tako da je probuđivao vjeru i u najhladnijim ljudskim dušama. To je činio samo s pomoću Duha Božjega. Dapače, Duh ga je u Crkvi postavio za primjer kršćanima i za zagovor kod Boga za one koji izražavaju svoje potrebe; duhovne, osobne, obiteljske, ostajući aktualan, mlad i svjež i danas kao i prije 777 godina. A Sveti Ante Portugalski ili Padovanski ili ovaj na Svetome Duhu tako je sveobuhvatan svetac da se njemu obraćaju i učeni i neuki, i vjerni i nevjerni, i glavom i srcem. U njemu svatko ima primjer kako je svetac čitava svoga života bio poučljiv učenik Duha Božjega, zato i nama može biti učitelj, poručio je biskup.
Na blagdan sv. Antuna, kroz njegovo zagrebačko svetište na Svetom Duhu od ranih jutarnjih sati prošlo je oko 25.000 hodočasnika. Služeno je deset misa, a neprestano je na raspolaganju bilo deset ispovjednika. Tradicionalno vjernici su se za blagdan pripremali pobožnošću 13 utoraka koja je započela 18. ožujka tijekom koje su propovijedali o. Martin Jaković, o. Pero Džida, o. Ivan Bradarić, o. Zvjezdan Linić, zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić, o. Dario Tokić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, o. Rozo Brkić, zagrebački pomoći biskup Ivan Šaško, varaždinski biskup Josip Mrzljak, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja o. Željko Tolić, vojni biskup Juraj Jezerinac te o. Zdravko Tuba.