Zagreb, (IKA) – Antunovo je i ove godine svečano proslavljeno u župi i svetištu posvećenom Svecu svega svijeta na Svetom Duhu u Zagrebu. Štovatelji sv. Antuna su u subotu 13. lipnja od ranijih jutarnjih sati hodočastili na svetoduški brijeg. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika, među kojima i vikar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i domaći župnik fra Martin Jaković, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, OFMCap., kao i zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb i župnik župe sv. Blaža mons. Zvonimir Sekelj.
U homiliji biskup Petanjak govorio je o sv. Antunu Padovanskome koji i danas privlači vjernike. “Odgovor na pitanje zašto on i danas privlači može dati samo njegov štovatelj, tj. objasniti zašto ga štuje, zašto mu se moli, zašto mu zahvaljuje: očito iz razloga što je bio uslišan u svojim molitvama, ali ostaje fenomen njegove privlačnosti”, rekao je propovjednik.
Nadalje je istaknuo da kad je riječ o sv. Antunu dobro je pogledati njegov život, tj. proces kako je postao svet, jer svetac se ne rađa, nego postaje.
Potrebno je imati visoki cilj, a Antun je želio biti misionar i mučenik Isusa Krista. Željeti svjedočiti do te mjere da si spreman proliti svoju krv, dati svoj život: to je najviše što jedan kršćanin može učiniti i ne samo kršćanin, nego svaki čovjek. Ako si spreman za nekog koga voliš dati svoj život, proliti svoju krv veće ljubavi od te nema, istaknuo je biskup te podsjetio na Isusove riječ da “nema veće ljubavi od ove, da tko položi svoj život za svoje prijatelje”. Sv. Antun je sebi u 20. godini života postavio taj cilj te radi toga napustio sigurnost, ono što je imao i krenuo u nepoznato. No, nikada nije Afrike vidio, nikada nije postao misionar, a ni život nije završio mučenički, rekao je biskup te upitao “je li taj život imao smisla”.
Odgovarajući na to pitanje, rekao je kako je život sv. Antuna bio osmišljen, jer Bog tako čudesno vodi život svakoga kršćana da on postavi sebi visoke ciljeve, a onda se on ostvaruje kao čovjek i kao kršćanin. Podsjetio je kako je Antun umro u 36. godini života, a životopisac kaže “umro je od prekomjernoga rada i iscrpljenosti, od slabe hrane i slaboga odmora”.
Dakle, nije bio misionar u Africi, ali je bio propovjednik u Europi; nije prolio svoju krv, ali je umro u mladosti jer je previše radio, jer je malo jeo i malo se odmarao. Osmislio je svoj život, ne onako kako je htio, nego kako je Bog usmjeravao, ali ga je ispunio u potpunosti, istaknuo je biskup Petanjak.
Mi kao kršćani si u životu moramo znati postaviti visoke ciljeve, jer ako od života puno tražiš nešto ćeš i ostvariti. Dakle, valja postaviti cilj koji je postavio sv. Antun: želim tako živjeti da sam spreman svakog trenutka svoj život položiti za Isusa Krista. No, nije dovoljan cilj, potrebna su i sredstva da se taj cilj može ostvariti, da se do njega može doći. Sredstva su nam dana u čitanju iz Knjige mudrosti, “Pomolih se i razbor dobih, zavapih i primih duh mudrosti”. Razboritost je ogromna krepost. Razborit čovjek koji u životu zna birati između dobra i zla, koji zna izabrati pravi put. Tu je naglasak na molitvi, jer molitva je susret sa živim Bogom, pojasnio je biskup Petanjak te homiliju zaključio riječima “evo sredstva da se ostvarimo kao sveti ljudi: postaviti visoki cilj, sklopiti ruke, Boga moliti, i Bogu vapiti da nam udijeli svoga Duha mudrosti, a mudrost je dar Duha Svetoga, ako smo primili Duha Svetoga primili smo sve što možemo primiti, jer u Duhu Svetome primamo svu Božju ljubav, svu Božju dobrotu, sve Božje praštanje, sve ono što Bog jest, kakav jest i kako se nama očituje. I zato je sv. Antun onaj koji privlači ljude, ali privlači jer je iscrpio svoj život radeći za Boga i ljude prekomjerno. Budimo sveti, budimo pobožni, budimo mudri, i mudro ćemo živjeti i mudro ćemo kroz život prolaziti”.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao župni zbor “Tomislav Talan” koji je izveo Misu u čast sv. Franji u povodu 800. obljetnice ustanovljenja Franjevačkog reda čiji je autor mo. Milan Hibšer koji je zbor pratio na orguljama. Zborom je ravnala mo Katarina Rončević.