Sarajevo, (IKA/KTA) – Središnje blagdansko misno slavlje u Rastičevu na Kupreškoj visoravni na svetkovinu sv. Ante, 13. lipnja, predslavio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić.
Sve je na početku pozdravio župnik don Tomo Mlakić, zahvalivši kardinalu Puljiću na dolasku na tromeđu biskupija Vrhbosanske, Banjalučke i Mostarsko-duvanjske, i svjedočenju da pastir ne napušta svoga stada.
U homiliji kardinal Puljić pozvao je narod da ne zaboravi svojih korijena i da, kamogod pošli, sačuvaju svoj kršćanski identitet i vrijednosti koje su mu ostavili pradjedovi.
Misu su izravno prenosili Radio Herceg-Bosne i Kupreški radio.
Prije mise kardinal je zajedno sa župnikom don Tomom, don Antom i svojim tajnikom, pohodio i ohrabrio obitelj Nikolić, jedinu katoličku obitelj koja živi u župi Rastičevo.
Misu za bolesnike na sam blagdan sv. Ante u jutarnjim satima predslavio je don Ivica Mršo, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Blagdanu je prethodila trodnevnica koju su predvodili o. Mato Anić, don Ante Ledić i fra Miljenko Hontić. Sva tri dana priprave, mnoštvo vjernika u Rastičevo je hodočastilo pješice a najbrojniji su bili mladi koji su svakodnevno pješačili desetak kilometara do svetišta sv. Ante. Posebnost ovogodišnje proslave sv. Ante u Rastičevu bile su relikvije sv. Ante koje su na Kuprešku visoravan stigle zauzimanjem fra Miljenka Hontića, franjevca konventualca, koji je relikvije osobno donio iz Padove. Relikvije će trajno ostati u župi Sv. obitelji s mogućnošću da se svi oni koji se zaustavljaju kako bi vidjeli crkvu pomole za svoje obitelji.
Župa Rastičevo utemeljena je 1900. godine, odvajanjem od župe Suhog Polja. Prva crkva bila je drvena, dimenzija 16 x 8 m, iz 1854. godine, a premještena je sa Suhog polja 1897. godine. Kamena župna crkva sagrađena je 1927. godine. U II. svjetskom ratu 1941. godine župna crkva je devastirana, drvena crkva spaljena, a oko 1800 župljana izbjeglo je u Slavoniju. Nakon 1946. godine kreće ponovno povratak izbjeglih i normalizira se život župe, što traje sve do Domovinskog rata kada župljani bivaju ponovno protjerani, a župna kuća i crkva minirane i sravnjene sa zemljom. U 2000. godini ponovno je podignuta nova župna kuća i crkva, no ovaj put povratak župljana na teritoriji župe nije uspio. Prema podacima od 31. prosinca 2014. godine župa Rastičevo imala je samo jedno domaćinstvo s dva katolika. Većina župljana koji su se vratili na teritoriji općine Kupres živi danas u samom Kupresu.