Apel su potpisali predsjednik Panamazonske crkvene mreže kardinal Claudio Hummes, potpredsjednik kardinal Pedro Barreto Jimeno i izvršni tajnik Mauricio López. REPAM okuplja devet zemalja: Brazil, Venezuelu, Francusku Gvajanu, Britansku Gvajanu, Surinam, Kolumbiju, Ekvador, Peru i Boliviju.

Stanovnici nekoliko područja Amazonije tražili su od Crkve savez i potporu u onome što odluče i što namjeravaju graditi za svoju budućnost. Stoga Crkva nastoji da se čuju ti apeli i zahtjevi za pomoć. Panamazonska crkvena mreža posebno izvještava o različitim kritičnim situacijama panamazonskih krajeva. U Boliviji domorodački narodi optužuju Vladu za nedostatak koordinacije i savjetovanja u sprečavanju i borbi protiv pandemije koronavirusa. U Kolumbiji biskupi ističu da su domorodački narodi, poljoprivrednici i ljudi podrijetlom iz Afrike, najugroženije skupine, jer se već nalaze u stanju strukturalnog siromaštva, u uvjetima prehrambene nesigurnosti i neishranjenosti, bez pristupa zdravstvenom sustavu i pitkoj vodi.

Loša je situacija i u Venezueli gdje se stanovništvo osjeća ugroženo mogućom zarazom zbog nezakonite rudarske aktivnosti i prolaskom venezuelskih migranata koji se vraćaju. U Brazilu su 32 tužitelja saveznog javnog ministarstva izjavila da rizik od genocida domorodačkog stanovništva traži hitno djelovanje, a Nacionalni domorodački pokret istaknuo je da postoji jasna namjera Vlade spriječiti funkcioniranje Domorodačkoga zdravstvenog podsustava. Međutim, u Peruu postoji zabrinutost za domoroce koji su emigrirali u gradove u potrazi za poslom i posve su nezaštićeni. Stoga biskupi peruanske Amazonije potiču vlasti da podrže povratak u njihove zajednice u skladu s protokolima koje je uspostavilo Ministarstvo zdravstva.

No, postoje i drugi smrtonosni virusi za narode amazonske prašume. Riječ je o prosijavanju zlata i ilegalnom krčenju šuma na domorodačkom području koji se nastavljaju punom brzinom unatoč pandemiji koja je usporila gospodarski sektor i na kraju, ubojstva zbog sukoba u ruralnim područjima kojih je u Brazilu 84 posto. Biskupi posebno optužuju Gvajanu zbog zakona koji dopuštaju i uređuju iskorištavanje prirodnih bogatstava, omogućavajući preprodaju zemljišta i krčenje šuma, te agroindustriji omogućavaju bespravno zauzimanje zemlje.

Apel Panamazonske crkvene mreže odnosi se i na puknuće transekvadorskog naftovoda i naftovoda Crudos Pesado koji su prouzročili veliko i opasno izlijevanje nafte koje je pogodilo 97.000 ljudi koji žive na obalama rijeka Coca i Napo. Isto tako biskupi u brazilskoj Amazoniji upozoravaju na veliku humanitarnu tragediju zbog općeg pada struktura i govore o neprestanoj političkoj retorici savezne Vlade protiv zaštite okoliša i domorodačkog područja zaštićenih saveznim Ustavom.

Crkva je zbog svoje aktivnosti upozoravanja klevetana i napadana, kao što se nedavno dogodilo sa sramotnim i neutemeljenim optužbama, koje odbacujemo, Nacionalne domorodačke zaklade savezne brazilske Vlade (FUNAI), protiv Domorodačkog misionarskog vijeća (CIMI), tijela Brazilske biskupske konferencije. U svjetlu svega toga, na kraju apela Panamazonska crkvena mreža ponovo podsjeća na neke ključne dijelove postsinodske pobudnice o Amazoniji da bi snažno istaknula da je današnje vrijeme presudno, te da postoje dva puta: obnova odnosa nadahnutih cjelovitom ekologijom ili nametanje gospodarstva koje ubija, a time pokapa snove same Sinode o Amazoniji koja je tražila prestanak uništavanja majke zemlje.