Don Živko Kustić proslavio je u nedjelju 4. svibnja 2008. godine 50 godina svećeništva misnim slavljem u kapeli Sv. Leopolda Bogdana Mandića Doma za starije i nemoćne osobe “Centar” Zagreb. U koncelebraciji su bili prelat Vladimir Stanković, župnik župe sv. Blaža Zvonimir Sekelj, upravitelj svetišta Sveta Mati slobode don Petar Šimić, rektor grkokatoličkog sjemeništa protojerej stavrofor Nikola Kekić i mladomisnik o. Gorazd Bastašić.

Na početku mise, prelat Stanković pročitao je poruku zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. U poruci je kardinal ocrtao svećenički put don Živka od pastoralnih početaka na Žumberku nakon svećeničkog ređenja u svibnju 1958. godine u Križevcima, do “Glasa Koncila”. Vi ste bili novinar, reporter, kolumnist, glavni urednik, pa glavni i odgovorni urednik “Glasa Koncila”, više puta i osuđivan. Mnogi su u onim olovnim vremenima prošloga režima živjeli i obnavljali svoju vjeru i nadu zahvaljujući nadahnutim tekstovima sa stranica “Glasa Koncila”, a ti tekstovi bili su ponajviše upravo plod Vašega rada, traženja i intelektualnog napora. Pišući tisuće i tisuće kartica pretvorili ste “Glas Koncila” u glas slobode, glas nade u bolju budućnost, glas poniženih i potisnutih na rub, podsjetio je kardinal Bozanić.
Istaknuo je i angažiranost don Živka u Informativnoj katoličkoj agenciji te u apostolatu žive riječi kao veoma traženog propovjednika, voditelja brojnih misija i duhovnih obnova u domovini i diljem svijeta po hrvatskim katoličkim misijama. Uz brojne povjerene Vam službe u crkvenim ustanovama i u drugim tijelima bili ste i biskupov službeni konzultor Križevačke eparhije, a od Svete Stolice odlikovani ste naslovom protoprezbitera stavrofora, istaknuo je kardinal. Na kraju poruke, čestitajući don Živku zlatomisnički jubilej, kardinal Bozanić mu zahvaljuje za velikodušnu i nesebičnu svećeničku službu kojom je na osobit način zadužio hrvatski narod i Katoličku Crkvu u njemu, te mu odaje priznanje za crkvenost, kojoj je uvijek ostao vjeran, spreman raditi, svjedočiti, pa i trpjeti.

U propovijedi je mons. Stanković misna čitanja povezao s jubilejom 50. obljetnice misništva. Kao što su apostoli bili različiti po svojim sposobnostima pa su iza sebe u povijesti ostavili različite tragove, tako su i kasnije pojedini biskupi i svećenici ostavili različite tragove svoje redovite službe, ali je nekima Bog podijelio posebne talente koje su uložili u širenje kraljevstva Božjega pa su dublje zaorali i iza sebe ostavili posebno vidljive tragove. Među takve se usuđujem ubrojiti današnjeg svečara don Živka Kustića i – si licet parva componere magnis, ako je dozvoljeno ono veliko uspoređivati s onim malim – nazvao bih ga apostolom našeg vremena! Jer on se okušao u svim oblicima pastoralnog, novinarskog, publicističkog; govorničkog, rodoljubnog i svakog drugog djelovanja i to s odjecima ne samo u nekom žumberačkom Mrzlom Polju ili Sošicama, u Križevačkoj eparhiji i Zagrebačkoj nadbiskupiji, ne samo u biskupijama hrvatskoga jezičnog područja nego naročito i u višemilijunskoj hrvatskoj dijaspori na svim kontinentima, istaknuo je mons. Stanković.
Podsjetio je kako je slavljenik u svojem neumornom i svestranom javnom angažmanu morao iskusiti istinitost onoga što je Petar rekao prvim kršćanima “Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva”. A na don Živku je počinuo Duh Božji onda kad je kod svećeničkog ređenja prije pedeset godina postao “zajedničar Kristovih patnji”. A te su patnje kod njega bile mnogobrojne i različite i to od samog početka na Žumberku, od onih elementarnih egzistencijalnih u fizičkom radu i borbi za preživljavanjem, do brige i danonoćne skrbi za brojnu djecu koju mu je podarila vjerna životna pratilica Marica – uz molitve i blagoslov danas bl. Alojzija Stepinca u nedalekom Krašiću – koji je njemu i kolegama svećenicima, a posebno samoborskom župniku Franji Kuhariću bio ne samo uzor nego i nadahnuće i vidljiva duhovna pomoć.
“Don Živko je u svojim mlađim svećeničkim danima stasao uz dva kardinala, uz dva sveca, a treći – Franjo Šeper u njemu je prepoznao novinarsku veličinu i povukao ga u Glas Koncila i time mu otvorio nepregledno polje rada po kojem on još i danas ore i sije i ne da se ušutkati, na čemu mu i četvrti zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić odaje priznanje”, istaknuo je mons. Stanković, te podsjetio kako je svećeničko zvanje Božji izbor i Božji dar i sve vjerne svećenike prati Isusova velikosvećenička molitva koja im je potrebna jer su i oni ljudi sa svim svojim slabostima – “oni su u svijetu”. A za sve velike uspjehe u pastoralnom i javnom radu svećenika Isus je ustvrdio “I ja se proslavih u njima”.
Ako je itko od naših svećeničkih suvremenika, ljudski govoreći, imao velikih priznanja, vanjskih uspjeha i pravih trijumfa diljem svijeta, onda je to bio don Živko. No, dobar poznavatelj života i prolaznosti slave, Živko je znao i uvijek priznavao da se to Isus proslavio u njemu.
Misno slavlje pjevanjem je uveličao zbor Doma za starije i nemoćne osobe “Centar” uz orguljsku pratnju s. Vjere Posavec, Vokalni sastav “Duga” iz Dugog Sela pod vodstvom Zlatice Šajković i Ćirilometodov kor pod ravnanjem Darjane Blaće Šojat. Liturgijski dio slavlja završen je zahvalnom pjesmom “Tebe Boga hvalimo”, a proslava je nastavljena u velikoj blagovaonici Doma gdje je upravitelj Ivan Šimunović zahvalio don Živku na desetogodišnjoj pastoralnoj djelatnosti u tijeku koje je podijelio 3500 pričesti i u svako doba dana i noći bio spreman pohoditi bolesnike i umiruće. Kardinal Bozanić pohodio je don Živka 2. svibnja i u znak priznanja predao mu medalju “Blaženici pastiri Crkve zagrebačke”.