Argumenti HKR-a o duhovnome vodstvu i potrebi za osobnim duhovnikom
Vlč. Luka Premelč, fra Goran Malenica, dr. sc. Taras Barščevski i urednik emisije Branimir Gubić
Zagreb (IKA)
'Kako i kada potražiti pomoć duhovnika?' - bila je tema HKR-ovih 'Argumenata' u utorak, 8. listopada, u kojima je naglašeno da ono nije nešto što je odmah potrebno svakome i vjernik treba moliti kako bi otkrio treba li mu duhovnik u datom trenutku. Sugovornici emisije bili su duhovni asistent OFS-a fra Goran Malenica, duhovnik Međubiskupijskog sjemeništu u Zagrebu vlč. Luka Premelč i profesor s KBF-a u Zagrebu bibličar Taras Barščevski.
„Najčešće nam ljudi dolaze kada su u nekim poteškoćama, problemima te su dezorijentirani u svojim odnosima bilo s najbližima bilo s Bogom, poručio je nacionalni duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda fra Goran Malenica.
„To su zapravo situacije“ – objasnio je – „u kojima nam Bog dolazi u susret, a mi se ne uspijevamo s Njime, u stvari, susresti i tu smo onda u problemu’.
„Ako mi stalno propovijedamo i govorimo da nam Gospodin govori i da je s nama u liturgiji i neprestano, a čovjek osjeća da je ostavljen od Boga, onda se tu uvijek rađa pitanje: ‘Zašto imam takav osjećaj da mi Bog ne govori i da nije prisutan u mom život?’ Očito je nekakav problem sa mnom“, rekao je nacionalni duhovni asistent OFS-a i nastavio:
„Ali taj problem nije nerješiv i to je možda poticaj za to naše nutarnje obraćenje, traganje za Bogom i osluškivanje, otvaranje svojih ušiju i na neki način obraćenje života u smislu da dopustimo Bogu kako bi mi se mogao približiti kao ljubav, kao milosrđe, i kroz milosrđe Njegovo i kroz ispovijed“, rekao je uz ostalo.
Ali povezanost ispovjednika i duhovnika u istoj osobi nije nužna, rečeno je još u emisiji i nadalje pojašnjeno: Duhovnik je onaj kojemu je dano povjerenje primarno pomagati osobi da dođe k Bogu jer jedini pravi duhovnik je zapravo Duh Sveti. O tome je detaljnije govorio vlč. Luka Premelč koji je inače duhovnik u dvije škole i duhovnik 18-orici sjemeništaraca u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati.
Objasnio je i da pod pojmom ‘duhovnik’ danas imamo četiri termina: ‘duhovno vodstvo’, ‘duhovni voditelj’, duhovni vođa’, a najčešće ‘duhovna pratnja’.
No, vlč. Premelč tu radije govori o onome tko je vođa i tko svoje poslanje u Crkvi – ne nužno svećeništvo – „pronalazi upravo u tome da na Kristov poziv ‘da se svi ljudi spase’ sudjeluje individualnije i intimnije“.
„Duhovnik je onaj koji pomaže osobi doći do Boga, koji pomaže osobi prepoznati Božji glas, Božju volju u svom životu, onaj koji je uvijek svjestan da je Bog taj koji sve vodi.
Ovdje ne možemo – smatra on – govoriti o duhovniku, tražeći neke njegove karakteristike i obilježja, bez ponajprije jedne poniznosti kao kraljice svih kreposti, kako je govorila sv. Terezija Avilska.
„Hoćemo li mi o sebi govoriti da smo takvi – nadamo se, trudimo se – no duhovnik mora biti ponad svega osoba koja je blizu s Bogom“, istaknuo je, dok je u nastavku dalje rečeno da kroz molitvu trebamo lučiti kako izabrati duhovnika, jer u njoj ‘pucaju’ stvari koje za nas nisu dobre.
Također, treba tražiti i savjet, drugo mišljenje, te u tome biti oprezan i strpljiv, a ta je, pak, vrlina povezana s mudrošću, rekao je fra Goran, dok je vlč. Premelč naglasio da se po plodovima prepoznaju krivi ili pravi duhovnici, a potonji ne vezuju ljude za sebe već za Boga. Sugovornik HKR-a bio je i bibličar Taras Barščevski s KBF-a u Zagrebu koji je govorio i o ljepoti jednog takvog poziva u Crkvi:
„Lijepo je biti instrument u Božjoj ruci. Lijepo je vidjeti da Bog može od tamo nekog ‘štapa’ napraviti ipak nešto, to jest da može ‘neki komadi cigle’ ugraditi u nešto puno veće. Svi smo maleni, znate, ali u Božjim očima veliki zato što služimo upravo za izgradnju cijele Crkve.“
Upozorili su sugovornici HKR-a i na takozvane duhovne ‘gurue’. Toga danas ima, pogotovo virtualno, na mrežama, a duhovno vođenje jest nešto uistinu intimno, unutar našega bića, i traži stoga vrlo osoban odnos.
Isto tako – rečeno je – nema dostao duhovnika u baš svakoj župi za sve, ali i ne treba se zaletavati, jer duhovnik ne treba odmah svakome. Ta želja se, istina, budi iz osobne potrebe, a kad zatražimo to Boga u molitvi – ‘pokaži mi Bože i ako treba pronađi mi duhovnika’ – moj duhovnik nužno ne treba biti i moj župnik, već netko drugi. No, postoji i grupno duhovno vođenje, a što zapravo inače radi svaki župnik, rekao je vlč Premelč i ustvrdio da taj poticaj za duhovnim vodstvom mora izići iz moje dubine i ako je Božja volja ostvarit će se.
„I duhovno vodstvo zahtjeva strpljivost i vrijeme, a ne sve odmah i sada, poručio je dr. Barščevski u emisiji ‘Argumenti’ koja je u cijelosti objavljena na YouTube kanalu Hrvatske katoličke mreže.