Argumenti o sudjelovanju osoba s invaliditetom u životu Crkve

Slijedeći teme dokumenta posebnog posebnog sinodalnog savjetovanja s osobama s invaliditetom Dikasterija za laike, obitelj i život u emisiji Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija 21. prosinca bilo je govora o konkretnom načinu sudjelovanja osoba s invaliditetom u župnim zajednicama. Gosti emisije bili su fra Ivan Široki, župnik Župe sv. Benedikta -Kloštar Podravski, duhovni asistent Zajednice “Vjera i svjetlo”, Kristina Benček, viša savjetnica za osobe s poteškoćama u razvoju pri NKU HBK i Sanja Trempetić iz župe Vugrovec, osnivačica Molitvenih vijenaca. Emisiju je uredila i vodila Tanja Maleš.

Fra Ivan je na temelju župničkog iskustva te iskustva duhovnog asistenta Zajednice „Vjera i svjetlo” govorio o potrebi uključenja osoba s invaliditetom u aktivni pastoral. Podsjetio je da su one već krštenjem uključene u život Crkve, te Crkva mora na njih računati i otvarati prostor za njihovo djelovanje. „Iako su osobe s invaliditetom u tijelu Kristovu oni nježni krhki udovi, osobito su dragocjeni i svojim trpljenjem propovijedaju evanđelje. S njima takvima računamo. Želja za djelovanjem treba biti obostrana i od župnika ali i od osoba s invaliditetom kako bi mogli svoje talente upotrijebiti za rast župne zajednice”, rekao je fra Ivan koji je želju za rad s osobama s invaliditetom razvio u djetinjstvu. Ta želja je rasla i razvijala se angažiranošću u caritasu tijekom studija, a zadnjih 30 godina kroz rad u Zajednici „Vjera i svjetlo” koju je pokrenuo.

Da bi osobe s invaliditetom mogle aktivno djelovati u civilnim i crkvenim zajednicama potrebno je ostvariti određene preduvjete poput rampi koje im omogućuje pristup objektima, ali je otvorenost i spremnost na suradnju također važna, rekao je fra Ivan. Naglasio je da ga u tim ljudima motivira jedna ljubav i toplina koja čovjeka raspoloži, spušta na razinu malenosti i potiče da daje ono najbolje od sebe. Uputio je poticaj župnicima da budu otvoreniji za osobe s invaliditetom. „Podsjetio bih na rečenicu pape Benedikta XVI. koji je napisao da je ova naša euharistija već anticipacija one gozbe u nebu. Kada razmišljamo o tome da li pripustiti osobe s poteškoćama u razvoju svetoj pričesti ili krizmi onda tu treba razmišljati o baš o tome. Ako je euharistija toliko važna da je anticipacija one Jaganjčeve vječne gozbe kako je uskratiti… On kaže da sakramente primaju u vjeri roditelja i vjeri zajednice, onda tu mi ne smijemo postavljati barijere, moramo razmišljati o onim zdravima koji zapravo ne cijene ono što su primili i tu biti otvoren jer Bog radi u duši malenih i s njim ima posebni plan i način komunikacije”, rekao je fra Ivan.

Trempetić, koja je rođena s oštećenim vidom i samostalno se kretala te tijekom života izgubila vid, posvjedočila je o svojoj uključenosti u život župne zajednice. Kako voli pjevati uključena je u zbor, ali i radi letke za župnu zajednicu. „Imam ljude koji mi pomažu. Mogu uz pomoć kompjutora pronaći neki tekst, pripremiti ga za printanje, a u grafičkom poslu pomaže mi nećakinja”, ističe Sanja koju njezin invaliditet nije omeo u tome da u župi vodi molitveni vijenac Kraljice obitelji preko 20 godina. Iako poticaj za molitveni vijenac nije došao od njezinoga župnika ističe da je potrebna suradnja sa župnikom.

„Dragi Bog je dao da je sve dobro” naglašava Trempetić koja, kako je rekla, nikada nije Bogu postavljala pitanja zašto se sljepoća događa baš njoj. „Nekako mi se čini da bi me gubljenje sluha ili da sam u kolicima više pogodilo nego što sam izgubila vid. Jednom prilikom sam u Međugorje vodila svoju gluhoslijepu prijateljicu i molila sam za čudo da ozdravi. Kada se to nije dogodilo ostala sam razočarana. Čitajući molitvice došla sam do svijesti da nije važno fizičko nego duhovno zdravlje”, rekla je naglašavajući da kao osoba s invaliditetom od drugih prihvaća pomoć ali ne i sažalijevanje.

Viša savjetnica za osobe s poteškoćama u razvoju pri NKU HBK osvrnula se na edukaciju koju prolaze vjeroučitelji koji rade s djecom s više teškoća u posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama. Da bi razumjeli takve osobe vjeroučitelji prolaze edukacije koje im pomažu u širenju spoznaja i usvajanju novih metoda rada. „Do sada su organizirane edukacije u suradnji NKU HBK i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koju je prošlo sedamdesetak vjeroučitelja, a kao sustavna podrška vjeroučiteljima svake se godine održava edukacija u obliku Katehetske jesenske škole koja se isključivo bavi temama vezanim uz učenike s teškoćama. Također postoji međužupanijsko vijeće vjeroučitelja u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja koje ima svoje specifične teme, ali i teme su vezane za vjeroučiteljsku osobnu izgradnju. Ta vijeća su dobra prilika za iznošenje osobnih iskustava, za teškoće s kojima se susrećemo, za primjere dobre prakse. U većini katehetskih ureda postoje povjerenici za učenike s teškoćama kojima se vjeroučitelji mogu obratiti”, ističe Benček koja smatra da rad s učenicima s poteškoćama omogućuje čovjeku da doživi kako oni o Bogu govore na poseban način pun topline i nježnosti.