Argumenti o 'zamjenskom' majčinstvu i zašto ga Crkva ne podržava

Zašto Crkva ne podržava “zamjensko” majčinstvo? Što je u tome pravno upitno? Kako spriječiti prodaju ljudskog dostojanstva? Odgovore na ta i na druga pitanja u emisiji su nastojali dati: prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. Željka Markić, predsjednica Udruge „U ime obitelji“ i doc. dr. sc. fra Ante Bekavac s Katedre moralne teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Emisiju je uredila i vodila Tanja Maleš.

U osvrtu na povod održavanja okruglog stola Markić je istaknula da se tu radi o industriji koja danas vrijedi 18 milijardi eura i s tendencijom je rasta. Iako je u Hrvatskoj surogatstvo zakonom zabranjeno potrebno je govoriti o tome jer ga međunarodne agencije reklamiraju kao nešto altruistično i dobro, iako je ključ svega novac. „Na društvenim mrežama se predstavlja kao da je super naručiti dijete, platiti ako imaš novca, kupiti dijete koje neće poznavati svoje korijene i roditelje i dovesti ga u svoju državu. Na okruglom stolu posvjedočila je Francuskinja koja je rođena surogatstvom, danas se bori protiv te prakse i zagovornica je tzv. Deklaracije iz Casablance, pravnog okvira koji je postavljen kao poziv svim državama da se u cijelom svijetu zabrane prakse surogatstva. Ona je iz pozicije djeteta govorila o tome što to znači kada dođeš na svijet kao naručena roba, kad te tvoja biološka majka nekome proda i kada to po malo otkrivaš na temelju intuicije i osjećaja da u toj zajednici čiji si dio nešto nije u redu”, rekla je Markić.

Nadalje je istaknula da se ta strašna praksa svodi na novac gdje bogati kupuju djecu od siromašnih žena. „Poznata su žarišta u svijetu u kojem se žene koriste za surogatstvo, poput Ukrajine i Indije, iako sada indijske vlasti zabranjuju surogatstvo da bi zaštitile eksploataciju žena koje se nalaze u nepovoljnoj poziciji”, rekla je predsjednica Udruge „U ime obitelji” ističući lobije koji podržavaju tu industriju. „Novac je ovdje ključ, neki su žrtve trgovine, neki su suradnici trgovine, a neki odlično žive od te trgovine. Gorivo za tu industriju, iako mi ovdje govorimo o muškarcima i ženama koji žele doći do djeteta, su homoseksualni parovi koji ne mogu dobiti djecu ni na koji način”.

Upozorila je i na zabilježene zlouporabe surogatstva u svijetu. „U Grčkoj u kojoj je legalizirano surotatstvo otkriven je jedan od najvećih skandala vezan za žene. Žene su bile otete, protiv njihove volje su im uzimane jajne stanice, protiv njihove volje su korištene kao inkubatori. Imamo i nekoliko slučajeva gdje su zlostavljana djeca naručena surogatstvom od pedofilskih mreža. To nije nešto što bi se moglo dogoditi nego se već dogodilo. Imamo jednog dječaka koji je naručen, rođen, i zlostavljan od onih koji su ga naručili”, rekla je dr. Markić koja je svratila pozornost i na vrijednost duhovnoga majčinstva koje smo imali prigodu doživjeti u našoj Crkvi u primjerima koje su pružile brojne redovnice koje su se svjesno odrekle biološkog majčinstva.

Dajući pravni okvir prof. dr. Korać Graovac je istaknula da se u surogatstvu kao ključno ističe pitanje identiteta djeteta, bilo da je surogat majka biološka majka ili da ‘iznajmljuje’ svoju maternicu. „Svaka od tih situacija predstavlja pravi mali vulkan problema ukoliko se nešto zakomplicira, ako se rodi bolesno dijete, ako naručitelji ne žele preuzeti dijete, ako se zatvore granice, ako država u kojoj žive naručitelji ne želi upisati dijete pa ono ostaje bez državljanstva… Oni koji ulaze u tu priču ne znaju u što se upuštaju. To pokazuje situacija u Ukrajini gdje je ostalo stotine djece zarobljene u zemlji zahvaćenoj ratom gdje se nije znalo kako transportirati i predati djecu. Druga stvar koja je možda još važnija je da je dijete predmet kupoprodajnog ugovora.”

Prof. dr. Korać Graovac izrazila je nadu da se unutar nadležnosti Republike Hrvatske neće dogoditi strašni scenarij da pod pritiscima homoseksualnih lobija zaživi surogatstvo. „Dva prethodna zakona koji uređuju to pitanje donijele su dvije stranke koje imaju suprotne političke predstavnike, demokršćanska koalicija s jedne strane, a s druge strane SDP-ova koalicija. Meni je jako drago da, ako gledamo zakon kao odraz sustava vrijednosti, da tu imamo zajednički nazivnik. To je jako dobro zbog toga što ljudi ipak znaju procijeniti kad im se objasni i kad malo razmisle o čemu se tu zapravo radi”, rekla je te upozorila na snažne pritiske izvana da se priznaju učinci takvih ugovora koji su sklopljeni u inozemstvu i parovi dolaze u Hrvatsku s djetetom. „Mi smo već imali takvih situacija. O tome se zapravo ne priča puno. Tu i tamo se pojavi neka dirljiva priča o paru. Uglavnom su to heteroseksualni parovi, ali nije poznato je li majka genetska majka ili naručiteljica. Znamo da su žene odlazile u Ukrajinu i vraćale se ovdje s djecom. U ukrajinskim bolnicama odmah se upisuju naručitelji kao roditelji u izvadak iz matice rođenih djeteta. Država zažmiri na oba oka, agencije pribave isprave u hrvatskom konzulatu i tako se zapravo legalizira nešto što je u Hrvatskoj kazneno djelo.”

Upozoravajući na pritiske izvana prof. dr. Korać Graovac je rekla da već dugo haška konferencija za međunarodno privatno pravo pokušava sastaviti konvenciju. „To joj ne uspijeva. Očito su previše različiti stavovi. Ali je zabrinjavajuće da Europski sud za ljudska prava u posljednje vrijeme priznaje pravo na poštovanje obiteljskog života djeteta, da je povrijeđeno ako je oduzeto naručiteljima. Sada nam se tu javlja naša pravobraniteljica za djecu koja je u posljednjoj raspravi o izmjenama obiteljskog zakona zatražila da se zaštite djeca. To je zapravo jedan paradoks. Ako zaštitimo konkretno dijete, ovdje moram reći da ću se uvijek zalagati za nediskriminaciju te djece i slično, u tom slučaju smo legalizirali nešto što kod nas nije dopušteno. U prijedlogu je i direktiva o roditeljstvu o tzv. europskom izvatku iz matice rođenih, da bi morali priznati učinke ako su negdje drugdje roditelji upisani. Međutim, ono što je dobro, Europska unija je prepoznala opasnosti surogatstva u smislu trgovanja ljudima, jer postoji velika opasnost da se trguje ženama koja rađaju što je nekako pravno prikriveno, ali je to zapravo trgovina djecom.”

Zamjensko majčinstvo predstavlja bitno pitanje ljudskog dostojanstva pa je time i moralno pitanje. Dr. Bekavac je upozorio da surogatstvo ima u sebi dvije ključne moralne negativnosti – vrijeđa duboko dostojanstvo žene i djeteta, dijete više nije osoba nego stvar. Naglašavajući da Crkva nikome ništa ne brani podsjetio je da je čovjek stvoren slobodan i razuman. „To su dvije ključne oznake slike Božje u čovjeku. Sve što se čuje po pitanju surogatstva vrti se oko dostojanstva – osjećaja za vrijednosti. Kod biotehničkih zahvata dolazimo u područje gdje se čovjek igra, rekao bih, Boga. No, gdje je granica ljudskog djelovanja koje zadire u pitanje ustrojstva ljudske osobe – čovjek je dužan poštivati tu naravnu moralnu strukturu kojom je obdaren.” Stavljajući dijete u fokus, rekao je da ne može biti njegova dobra, a prema tome ni dobra onih osoba koje su uključene u proces, ako se ne promiče djetetovo istinsko dostojanstvo od začeća do naravne smrti. „Gdje se to negira ili gdje se to kamuflira u jedan sofisticiran jezik, izbjegava se puna istina. Vjerujem da velika većina ljudi koji se odlučuju za taj korak nemaju istinitu i točnu informaciju o postupku što se događa”, rekao je.

Podsjećajući na temeljnu istinu o braku da je on za dobro supružnika i za rađanje potomstva, rekao je da on i dalje vrijedi ako nema biološkog potomstva. „Ne postoji pravo na dijete. Dijete je posljedica ljubavi u braku, a svrha braka je, kao što to kaže Koncil i više puta je ponovljeno, međusobna ljubav supružnika. Ta ljubav je zapravo posvemašnja, ona je i vjerna i plodna. Postoji i ta razina duhovnog majčinstva za žene koje ne mogu biti biološke majke. Druga je stvar razvijamo li mi u Crkvi i u našim zajednicama tu kulturu i svijest da žene koje ne mogu imati djecu, da bračni parovi bez djece nisu manje vrijedni zbog toga ni u Božjim očima, a onda pogotovo ne bi smjeli biti manje vrijedni u našim ljudskim očima.”

Dr. Bekavac je primijetio da svećenicima često nedostaje znanja, teološke kompetentnosti o stvarima koje se tiču života. Upozorio je, međutim, da se nikada nikoga ne smije osuđivati ili prijetiti Bogom, nego ga poticati da živi odgovornu slobodu. „Crkva treba apelirati na savjest da bi čovjek donio ispravnu odluku, pogotovo u pitanjima koja se tiču reprodukcije, koja se tiču nastanka života. Tu čovjek mora imati ispravno odgojenu savjest. Kad je savjest ispravno odgojena, formirana, tada će se čovjek osloboditi slijepe samovolje, a ovdje se jedna od slijepih samovolja zapravo najviše pokazuje u ovom surogat majčinstvu. Dakle, zamračena savjest vodi do zamračeni istine o čovjeku, o Bogu, o odnosima itd. Ako ugasimo svjetlo za Boga, za apsolutno, gasimo svjetlo i za same sebe”.