Jedno od pitanja socijalne enciklike pape Franja Laudato si glasi: „Kakav svijet želimo predati onima koji će doći poslije nas?” Postavljaju li si ovo pitanje katolički poduzetnici? Kojim načelima se vode u svom poslovanju? Zašto ne možemo kao katolici gledati isključivo na profit? Kako biti odgovoran prema zajedničkom domu? Je li moguće ekološko obraćenje? Neka su od pitanja postavljena u emisiji.

“Rekao bih da postajemo sve svjesniji o brizi za zajednički dom, pogotovo mlađe generacije koje su sve povezanije. Tome je, dakako, doprinijela i enciklika Laudato si zato što su donedavno teme koje se tiču klimatske promjene, zaštite okoliša i klimatologije, bile rezervirane samo za znanstvene krugove i ekonomiju, no ovom enciklikom je to približeno i preneseno ljudima na jezik vjere. I dalje treba mnogo raditi i podizati svijest o tome da je naša zemlja Božji dar i pozvani smo je čuvati. Situacija je nešto bolja, ali i dalje ima prostora za mnogo napretka u očuvanju okoliša. Ali, što se mene tiče, daleko smo od nečega što bih osobno smatrao dobrim, pogotovo kao čovjek koji mnogo vremena provodi u prirodi sa svojom djecom”, rekao je Lučić poduzetnik i konzultant koji se bavi osnaživanjem pojedinaca i organizacija.

Ante Lučić poduzetnik i konzultant iz Zagreba

“Primarno se bavim ljudskim resursima. Smatram da je u Hrvatskoj manjak svijesti o ljudskim resursima. U mojem fokusu su ljudi i njihova produktivnost, timovi, zapošljavanje i sve što ima veze s ljudima u organizacijama. Ljudski resursi su fina nit koja spaja poslovna znanja, psihologiju, sociologiju, pa i teologiju, pogotovo kada je u pitanju bogato nasljeđe socijalnog nauka Crkve. Iz tih perspektiva nastojim savjetovati kako pojedince tako i organizacije kako što bolje iskoristiti svoje potencijale, intelektualni kapital i stvarati veću dodatnu vrijednost”, naglasio je Lučić.

O hrvatskom poduzetničkom potencijalu kaže: “Oduševljen sam otkako sam se vratio u Hrvatsku. Nije mi žao ni jednog dana, jer glavno bogatstvo koje imamo u našoj zemlji su upravo mladi ljudi. Iskreno sam oduševljen količinom i vrijednošću ljudskog potencijala koji postoji ovdje.  Mislim da trebamo poticati jedni druge, pogotovo žene da što više mladih ljudi i poduzetnika katolika koji djeluju u pozadini. Primijetio sam da naši kolege sa Zapada ni po čemu nisu bolji od nas. Naši start-up ovi i inovacijski potencijal može se natjecati s onim inicijativama u puno razvijenijim sredinama. Trebamo prestati pričati o potencijalima i ‘baciti’ se na glavu. Mislim da je to lakše reći nego napraviti. Zaista se radi o manjku samopouzdanja i samopoštovanja, a ne o manjku kapaciteta i znanja ili poduzetničkih inicijativa. Jer, prije ćemo hvaliti neke druge zemlje i društva, a svoje grditi. To je loša pojava kojom sebi zapravo ‘pucamo’ u noge. Protiv toga se nastojim boriti i što više mladih ljudi ‘gurnuti’ u poduzetništvo. Što si mlađi to je lakše baviti se biznisom jer imaš manje toga za izgubiti. Poduzetništvo je najbolji način da čovjek spozna istinski omjer između slobode i odgovornosti”, zaključio je Ante Lučić.

O svojem putu poduzetništva govorila je i Marijeta Martić.

“Mi smo još na samom početku i borimo se da uđemo u veliko poduzetništvo. Krenule smo prije tri godine s ciljem da društvenim mrežama mladima približimo vjeru i Krista te, kao što kaže papa Franjo, dođemo do manjina i onih najsiromašnijih. Vidim da mnogo značimo mladima i svima koji ne mogu biti prisutni u Zagrebu gdje je središte tih evangelizacijskih i vjerskih događanja. Krenule smo s najslabijim mobitelima i prenosile ta vjerska događanja. Došle smo do toga da zapošljavamo kamermane koji prenose naše podcaste u kojima ugošćujemo razne stručnjake s područja kulture, politike, gospodarstva i umjetnosti i nastojimo pomoći mladima da se odvaže i iskoriste svoje talente”, rekla je Martić.

Marijeta Martić direktorica tvrtke King’s daughter

“Naš evangelizacijski projekt je Chance to walk, a s druge strane s našom tvrtkom King”s daughter željeli smo približiti Boga i pokazati mladima, prvenstveno ženama, koje možda imaju narušeni odnos s vlastitim ocem, prijateljem ili dečkom. To nama djevojkama mnogo znači da bude ispravno. Vama očevi, koji imate kćeri, potičem da pripazite na taj odnos, da budete autoriteti i da budete uz njih u svakoj pohvali ili kritici. Primijetile smo u radu sa ženama koliko je često taj odnos narušen i koliko pogrešnih odluka može donijeti pa i u poduzetničkom smislu, ne samo ljubavnih veza i brakova. Htjele smo reći djevojkama da je tu uz njih uvijek nebeski Otac. Tako da naša majica nema samo šljokasti natpis nego ima vrijednost koju želimo dati. Ovim putem potičem sve žene, majke, djevojke – Bog vam je dao talente. Ako ne znate koji su možete se obratiti i na Talent4 you. Ne mora to možda biti profitablno, to može biti vaš hobi, ali odvažite se i krenite! Bog će vam dati!”, potaknula je Martić.

“Kada netko pokreće tvrtku često se dogodi da se mora baviti svime u tom procesu. No, važno je doći do toga da neke stvari treba predati drugoj osobi. Jer netko može biti bolji od drugoga u tome i važno je znati tko što radi. To je konkretan plod koji doprinosi tome da se stvari brže i bolje rješavaju. U našoj tvrtci se jasnije počelo kristalizirati tko što radi”, rekao je Reizl.

Naziv je isprva bio Vrsna Chocolates, a sada je Reizl Chocolates. U nastavku je Reizl objasnio zašto je došlo do promjene imena njihovog brenda.

“Od početka smo htjeli staviti obiteljsku priču u pokretanju naše poduzetničke priče. U međuvremenu smo spoznali da bismo trebali neke stvari bolje artikulirati i staviti u središte obiteljsku vrijednost, ali i crkveni nauk o poštivanju obiteljskih odnosa, čovjeka koji, u našem slučaju, uzgaja kakaovac. Tako smo odlučili da bismo se trebali baviti etičnim pitanjem oko čokolade tako da je to povuklo pitanja imena naše tvrtke. Naš se kakaovac uzgaja na plantažama na kojima nema izrabljivanja djece ni modernog ropstva. Kada kao roditelj zamislim kako mala djeca rade na tim plantažama, to je teško razumjeti. Inače, pratimo i ekološki trag čokolade što znači da se bavimo kakaovcem koji ne koristi pesticide i kemijskih dodataka već kako je Bog dao. Čak i kutijica kojom zamatamo čokoladu je iz recikliranog materijala. Cijeli naš koncept je etičan”, istaknuo je Reizl.

Fran Petar Reizl  je posvjedočio na koji način se može povezati vlastita vjera s poduzetništvom i koliko je vjera bitna u poslovanju. “Mislim da je poslovanje ekstenzija našeg života. Kod poduzetnika je radno vrijeme neograničeno jer stalno razmišlja o novim rješenjima i izazovima koje mora rješavati konstantno. Kada sam završio fakultet prije nekoliko godina i započeo raditi, nisam bio siguran što je poduzetništvo, no shvatio sam težinu kada moraš odlučiti i donijeti neku odluku koja direktno utječe na nekoga, onda treba zauzeti čvrst i odlučan stav. Pogotovo kada netko želi poslovati mimo zakona i propisa. Tada nastupa ta vjera. Jer nelogično je uzeti čvrsti kršćanski stav u biznisu ponekad. No, odgovornost i duhovni mir prema tvrtci, obitelji, prema djetetu je ogromna. Ne bih želio kasnije, ležeći u svojem krevetu kao starac razmišljati o pogreškama koje sam činio. Čuo sam mnoge koji su se obratili i kasnije zbog toga patili. Duhovni element ulazi u svaku poru poduzetništva jer svaka odluka proizlazi ili iz molitve ili razmatranja kako ćemo neku stvar dovesti u realizaciju. Ljudski odnosi i povrede koje se događaju u komunikaciji se moraju liječiti i molitvom i oprostom. Poticati jedni druge, a ne odbacivati kada stvari postanu teške. Vjera je dominantan faktor u poslovanju”, posvjedočio je na kraju Reizl.