Arheološka istraživanja provedena ispod Bazilike Svetoga groba u Jeruzalemu otkrila su tragove vrta iz vremena Isusa, čime se potvrđuje izvještaj iz 19. poglavlja Ivanova Evanđelja. U slojevima ispod današnjeg poda pronađeni su pelud i ostaci biljaka koji upućuju na to da su se na tom području prije oko 2 tisuća godina uzgajale masline i vinova loza.

Prema istraživanju profesorice Francesce Romane Stasolle sa Sveučilišta Sapienza u Rimu, područje na kojem se danas nalazi bazilika u Isusovo vrijeme nije bilo dio grada. Tek je u 2. stoljeću, za vladavine cara Hadrijana, taj prostor uključen u rimski grad Aeliju Capitolinu, izgrađen na ruševinama Jeruzalema.

Kršćanska tradicija mjesto poznato kao Golgota smatra lokacijom Isusova razapinjanja i ukopa. Ondje se nalazi i kapela iz 1810. godine, dio kompleksa Bazilike Svetoga groba. Iskapanja su započela 2022. godine tijekom obnove podova bazilike, nakon što su ih 2019. zajednički odobrile tri Crkve koje upravljaju svetištem.

Ivanovo Evanđelje jedino donosi detalj: „Na mjestu gdje je bio raspet nalazio se vrt, a u vrtu novi grob u koji još nitko nije bio položen“ (Iv 19,41). Najnoviji nalazi potvrđuju tu tvrdnju. Analiza slojeva tla upućuje na to da je riječ o poljoprivrednom području iz Herodova vremena, kada grad još nije bio utvrđen, što znači da se radilo o zemlji izvan gradskih zidina. Pronađen je i niski zid koji je označavao kultiviranu površinu, što se poklapa s biblijskim opisom.

Nova istraživanja ujedno pridonose raspravama o povijesnosti četvrtog Evanđelja. U najnovijoj knjizi bibličara Craiga Blomberga ističe se potreba da se u proučavanju povijesnog Isusa veća pažnja posveti Ivanovim izvorima, često zanemarenima. Slično tome, profesor Bart D. Ehrman sa Sveučilišta Sjeverne Karoline smatra da neki izvori koji prethode Ivanovu Evanđelju potječu „iz najranijih godina kršćanskog pokreta“.

Današnja bazilika nastala je u 4. stoljeću po nalogu cara Konstantina. Analize otkrivenog biljnog materijala upućuju na razdoblje prije kršćanstva, no datiranje ugljikom još nije provedeno. Obnova predstavlja najznačajniju intervenciju na bazilici od požara 1808. godine. Kako bi se omogućio pristup hodočasnicima, postavljen je privremeni pod, a tim profesorice Stasolle podijelio je istraživačko područje u zasebne sekcije.

Skriveni slojevi ispod bazilike otkrivaju kako je taj dio Jeruzalema izgledao od željeznog doba nadalje. Istraživanja su potvrdila da se građevina nalazi na prostoru nekadašnjeg kamenoloma, što je u skladu s geologijom staroga grada. Nakon napuštanja kamenoloma, zemljište je djelomično korišteno za poljoprivredu. U Isusovo vrijeme ondje su se nalazile grobnice isklesane u stijeni na različitim razinama, a broj se ukopa povećavao kako se kamenolom postupno napuštao. Car Konstantin je u 4. stoljeću odabrao jednu od tih grobnica, tradicionalno povezanu s Isusovom smrću, izolirao je i iskopao okolni teren, čime je nastala današnja rotunda bazilike.