Rijeka, (IKA) – “Krajem 1991. godine u Banjolučkoj biskupiji živjelo je 120.000 katolika, a krajem 2008. godine 37.797”, rekao je ravnatelj Caritasa Banjolučke biskupije mons. Miljenko Aničić na tribini “Banjolučka biskupija jučer, danas i sutra” održane u župi sv. Bartola apostola u Cerniku u petak 21. ožujka, u sklopu Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni Hercegovini. Pozdravnu riječ okupljenima uputio je ravnatelj Caritasa Riječke nadbiskupije, mons. Nikola Uravić koji je na osobit način i moderirao tribinu.
Mons. Aničić upoznao je okupljene s Katoličkom Crkvom u BiH u kojoj je prije rata živjelo 800.000 katolika, a danas ih je oko 540.000. “Taj broj, dobiven posljednjim popisom stanovništva, nije realan jer se na njemu nalazi veliki broj katolika koji ne žive u Bosni i Hercegovini, a upisani su.” Izrazio je zabrinutost činjenicom kako je tijekom rata oko 450.000 katolika u etničkom čišćenju bilo prisiljeno napustiti svoja ognjišta. “Danas u Federaciji živi oko 31.000 katolika što je za oko deset tisuća manje u odnosu na godine prije rata. U Republici Srpskoj do rata je živjelo 220.000, a danas ih je 11.600 i taj broj se još uvijek smanjuje”, upozorio je mons. Aničić. Govoreći o situaciji u Banjolučkoj biskupiji, istaknuo je kako u njoj nije bilo rata, a zapaljeno je i uništeno oko 95% crkava odnosno oko 202 crkvena objekta u potpunosti su uništena, a svećenici, redovnici i redovnice ubijani, zatvarani i odvođeni. Ubijeno su ili od posljedica zlostavljanja umrla šestorica svećenika, dvojica franjevaca, a trojica svećenika umrla su nakon zlostavljanja koja su preživjela. Mons. Aničić tom popisu dodao je i s. Ceciliju Grgić, redovnicu Družbe sestara milosrdnica koja je ubijena i zapaljena u župnoj kući u Presnačama kod Banje Luke 1995. godine zajedno sa župnikom Filipom Lukendom. Za sudbinu don Ratka Grgića iz Vareša još uvijek se ne znaju pojedinosti ubojstva niti mjesta gdje leže njegovi posmrtni ostaci, rekao je mons. Aničić.
Osvrćući se na nedavne nemire i demonstracije u BiH, kazao je kako isti imaju socijalnu pozadinu te dodao kako je ljudska bijeda poslužila pojedinim političarima za ostvarenje nekih njihovih planova. “Na sreću, ljudi su to shvatili i primirili se, ali se još uvijek okupljaju po forumima.” U nastavku je primijetio kako ponašanje političara ne vodi smirivanju situacije. Također, trenutačna situacija ide u prilog Europi koja ne pokazuje zanimanje za poboljšanje situacije, poručio je ravnatelj banjolučkog Caritasa, izrazivši zabrinutost brzinom razvijanja događaja na Krimu gdje se reflektirala europska indiferentnost koja se ocrtava i na stanje u BiH što je, prema mišljenju mons. Aničića, dobar pokazatelj kako Europa nema moralne ciljeve u BiH. Također, napetost još uvijek postoji u BiH i ljudi se boje jače izraziti svoje nezadovoljstvo koje bi moglo dovesti do ponavljanja prošlosti, rekao je i objasnio kako bi mogući prosvjedi zbog novih političkih prilika, razbuktali tenzije koje su se u Republici Srpskoj smirile, a mogle bi postati međunacionalni problem što bi u konačnici rezultiralo stanjem koje se ne bi moglo lako stabilizirati.
Osmu godinu zaredom hrvatski Caritas organizira Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH. Pomoć koja se pošalje usmjerava se u tri područja: kućnu njegu starih i nemoćnih osoba, pomoć obiteljima i djeci te ono za čim se sve više traži je pomoć u hrani i ogrjevu, rekao je ravnatelj banjalučkog Caritasa. Dodao je da su se donacije iz inozemstva smanjile, neke zemlje u potpunosti su prestale pomagati i banjalučki Caritas se našao pred problemima. “Potrebe su ostale, a financija nije bilo. Riječ je o starim osobama koje nikoga nemaju i često je medicinska sestra jedina osoba koja uđe kroz njihova vrata. Zbog toga se razgovaralo s Hrvatskim Caritasom da se zbog tih ljudi program ne ugasi.” Kućna njega se u Banjolučkoj biskupiji pruža već dvadeset godina i trenutačno se skrbi za oko 200 osoba. Puno se radi na i odgojno-obrazovnom polju pa su osnovani Katolički školski centri i Europska akademija. Zbog kvalitete školskog programa pohađaju ih i djeca srpskih i bošnjačkih političara”, rekao je mons. Aničić, dodavši kako im u financiranju ne pomaže Vlada Republike Srpske.” Ukoliko ne budemo mogli nastaviti financirati te ustanove upitan je njihov nastavak rada.”
Govoreći o projektima koje je pokrenuo i vodi banjolučki Caritas, ravnatelj je poseban naglasak stavio je na Zemljoradničku zadrugu “Livač” u kojoj se proizvodi sir trapist, uzgajaju muzne krave, stočna hrana te bio-plin. Također, nakon rata pokrenute su stolarske radionice da bi se pomoglo obnovi kuća, rekao je. U nastavku je izrazio žaljenje što su mnogi “zaboravili raditi”, odnosno bilo je slučajeva kada su se ljudima podijelili strojevi i alati za rad u polju, a isti bili odbačeni, istaknuo je mons. Aničić i dodao kako su najspremniji za rad oni starije životne dobi. Govoreći o projektima koje banjolučki Caritas namjerava realizirati u budućnosti spomenuo je izgradnju internata za djecu iz sela kojima roditelji ne mogu plaćati boravak u gradu dok se školuju ili nemaju autobusne veze s gradom, te proširenje Doma za starije i nemoćne osobe.

Govoreći o duhovnom životu Banjolučke biskupije, istaknuo je kako tijekom rata nije samo počinjena materijalna šteta, nego je razoren ljudski potencijal što je teže obnoviti. “Kad u nekoj župi koja je nekada imala 2 do 3 tisuće katolika danas imate njih tristotinjak, mahom starije životne dobi, tim ljudima treba pomoći, a ne od njih očekivati da čine nešto. Župnici su često sve za te ljude i zbog toga smo prvo obnavljali župne kuće da bi župnici mogli biti u tim krajevima. Župnik je taj koji ukazuje kome treba kućna njega, a ako treba nekoga i odvesti liječniku, podijeliti pomoć i druge poslove obaviti.” U nastavku je istaknuo kako na regionalnoj razini Hrvati u Republici Srpskoj nemaju svog političkog predstavnika pa se ljudi za sve obraćaju biskupu i župniku. “Crkva im je sve”, istaknuo je mons. Aničić i dodao kako je teško obnoviti nekadašnji život, pronaći pastoralnog suradnika, ljude koji će se uhvatiti u koštac sa svakodnevnim problemima župe. Dodao je da ga ne brine opstanak Banjolučke biskupije jer su kroz povijest ljudi odlazili i dolazili, nego je obveza svih onima koji su tamo ostali ili se vratili – dati priliku za opstanak. Povratnicima je poručio da moraju računati na poteškoće, ali i dodaje da poteškoće postoje i u drugim zemljama. “BiH ima budućnost, ali je potrebno riješiti političko pitanje.” Posebnu poruku uputio je onima koji su iselili, prognani ili izbjegli iz Banjolučke biskupije da ne zaborave svoj kraj! Sa žaljenjem je istaknuo kako se susreće sa starijim ljudima koji su se htjeli vratiti u rodni kraj, a onda bili zaboravljeni od članova svojih obitelji i prepušteni banjolučkom Caritasu i župnicima Banjolučke biskupije. “To se ne smije događati među vjernicima, jer roditelj je roditelj i peta zapovijed Božja ostaje i dalje.” Na završetku tribine na osobit način zahvalio je svim Banjolučanima i vjernicima u Hrvatskoj koji su kroz tjedne solidarnosti bili spremni pomoći Bosni i Hercegovini. Zahvalu gostu na sudjelovanju uputio je domaćin, župnik župe sv. Bartola u Cerniku Petar Zeba, rekavši kako je ponosan što je dio Crkve jer se kroz primjer banjolučkog Caritasa vidi koliko se puno može učiniti i u najtežim trenucima.