Dubrovnik, (IKA) – Rijeke hodočasnika gotovo cijelu noć su se slijevale u Gospino polje, u Svetište Gospe od Milosrđa u Dubrovnik kako bi počastili relikviju neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića, hrvatskog sveca čiji posmrtni ostaci drugi put borave u Hrvatskoj i koji su u Dubrovnik došli nakon pohoda njegovom rodnom Herceg Novom. Tiha i topla noć pomogla je tome da hodočasnici mogu u meditaciji ostati u prostoru svetišta i dulje vremena moliti, a noćno bdjenje je predvodio mladi kapucin iz Varaždina fra Mijo Šarčević. On je s moliteljima podijelio i svoja iskustva milosti koje je primio po sv. Leopoldu kao i sve ono što mu je on na njegovom svećeničkom putu značio i znači, te je predvodio molitve.
Prvu ranu jutarnju nedjeljnu misu u svetištu također je predvodio fra Mijo Šarčević koji je u propovijedi kazao kako nitko ne može ljubiti apsolutnom ljubavlju kojom Bog ljubi. Podsjetio je i kako sv. Leopoldu njegovi poglavari nisu uslišali molitvu da ode u svoju domovinu, ali on je taj križ s ljubavlju prihvatio i nosio. Sv. Leopold nas upozorava da bez žrtve i bez križa se ne možemo zvati kršćanima. Kada se čovjek u životu najmanje nada, Bog daje svoje milosti. Nije lako živjeti ovaj život, ali se ne smije ni odustajati od njega. Sv. Leopold je govorio: sve će biti dobro. „Latimo se svoga križa, po tom lijeku svi ćemo živjeti i umrijeti”, kazao je propovjednik.
Štovatelji sv. Leopolda i dalje dolaze u svetište, zaustavljaju se pred sarkofagom u kojem se nalazi svečevo tijelo, iznose pred Bogom molitve svoga srca, zaufano mole sveca da ih kod Boga zagovara u njihovim potrebama ili mu zahvaljuju na već uslišanim molitvama.