Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. primio je 8. studenoga u audijenciju sudionike kongresa o “Baštini učiteljstva Pija XII. i II. vatikanskom saboru” koji su u prigodi 50. obljetnice smrti sluge Božjega pape Pija XII. zajedno organizirale papinska sveučilišta Gregoriana i Sveti Ivan Lateranski. Cijenim zahtjevnu temu na koju ste usredotočili svoju pozornost. Posljednjih godina, kada se govorilo o Piju XII., pozornost se pretjerano usmjeravala samo na jednu problematiku, kojoj se najčešće jednostrano pristupalo. To je onemogućilo prikladan pristup liku velikoga povjesničara i teologa kao što je bio papa Pio XII. Njegovo učiteljstvo odlikuje se širinom, izvrsnom kvalitetom, a može se reći da je ono dragocjena baština za opću Crkvu, istaknuo je Benedikt XVI. Papa Pio XII. objavio je više od 40 enciklika, među njima se ističe “Mystici corporis” koja govori o istinskoj i intimnoj naravi Crkve i – u Njemu, po Njemu i s Njim – sa svim vjernicima nadahnutim Duhom Svetim, koji se hrane njegovim tijelom i, preobraženi u Njemu, omogućuju mu da nastavi i u svijetu širi svoje spasiteljsko djelo. S tom su enciklikom povezane enciklika o Svetom pismu “Divino afflante Spirutu”, te enciklika o svetoj liturgiji “Mediator Dei”, iz kojih uvijek moraju crpiti oni koji pripadaju Kristu, Glavi mističnoga tijela koje je Crkva – istaknuo je Benedikt XVI. U tome je kontekstu Pio XII. promišljao o raznim razredima osoba: svećenicima, redovnicima i laicima. Usvojio je mudre norme o odgoju svećenika, koji se moraju isticati po svojoj ljubavi prema Kristu, jednostavnošću i životnom umjerenošću, odanošću biskupima i raspoloživošću prema onima koji su povjereni njihovoj pastoralnoj skrbi. U enciklikama o redovništvu, poglavito u “Sacra verginitatis” Pio XII. jasno je istaknuo izvrsnost “dara” koji Bog udjeljuje nekim osobama pozivajući ih da se posve posvete služeći Njemu i bližnjemu u Crkvi. U tome smislu Pio XII. snažno ističe potrebu vraćanja Evanđelju i izvornoj karizmi utemeljitelja i utemeljiteljica raznih redova i redovničkih družbi, a također upozorava na potrebu obnove.
U brojnim prigodama govorio je i o laicima u Crkvi, poglavito u prigodi međunarodnih kongresa posvećenih tim problematikama. Veoma se rado sučeljavao s problemima raznih zanimanja ukazujući na dužnosti, primjerice sudaca, odvjetnika, socijalnih djelatnika i liječnika. Liječnicima je posvetio brojne nagovore, pojašnjavajući etička načela koja moraju poštovati obnašajući svoju službu. U enciklici “Miranda prorsus” Pio XII. govori o važnosti obavijesnih sredstava, koja sve više utječu na javno mnijenje. Upravo je stoga isticao dužnost novinara na objektivno informiranje i poštovanje moralnih normi, rekao je Benedikt XVI. i dodao kako je Pio XII. obraćao veliku pozornost izvanrednim znanstvenim dostignućima.
Stoga je upozoravao na opasnosti od znanstvenoga istraživanja koje nije pozorno na moralne vrednote. Nezaboravan je njegov govor o uspjelom razbijanju atoma. Tada je upozorio na potrebu da se po svaku cijeni spriječi da se ti genijalni znanstveni napreci koriste u izgradnji smrtonosnih oružja koja bi mogla izazvati ogromne katastrofe, ako ne i potpuno uništavanje čovječanstva. A kako ne podsjetiti na njegove govore o preustroju građanskoga društva, nacionalnoga i međunarodnoga, u čijem temelju mora biti pravda, jedina pretpostavka za miran suživot među narodima: djelo pravde je mir (opus iustitiae pax)! Posebno treba spomenuti njegov mariološki nauk, koji je dosegao vrhunac u proglašenju dogme Marijina uznesenja na nebo. Tom je dogmom želio istaknuti eshatološku dimenziju našega zemaljskog života i uzdignuti dostojanstvo žene, zaključio je Benedikt XVI. Govoreći o kvaliteti učiteljstva Pija XII., rekao je kako je bio protivan improvizacijama: svaki je govor pisao s najvećom pozornošću, svaku je rečenicu odvagao prije nego bi ju javno izgovorio. Sve je podrobno proučavao, a običavao je tražiti savjet stručnjaka kada je govorio od temama koje su zahtijevale posebnu sposobnost. Po naravi je bio umjeren i realist; nije upadao u površni optimizam, a bio je imun na opasnost od pesimizma koji nije prikladan za vjernika. Mrzio je jalove polemike, a bio je posve nepovjerljiv prema fanatizmu i sentimentalnosti, istaknuo je Benedikt XVI. Papi Piju XII. svi priznaju da je bio natprosječno inteligentan, imao čvrsto pamćenje, posebnu nadarenost za strane jezike. Stoga se ne treba čuditi što njegovo učiteljstvo i danas svijetli u Crkvi. Premda je prošlo pedeset godina, i danas je njegovo učiteljstvo od neprocjenjive vrijednosti za kršćane, a II. vatikanski sabor je njegov nauk ponovno predložio budućim kršćanskim naraštajima. Poznato je da su se saborski oci više od tisuću puta pozivali na Pija XII. a u bilješkama saborskih dokumenta, premda ih svi nemaju, njegovo se ime spominje više od dvjesta puta. Možemo, dakle reći, da je Gospodin u osobi vrhovnoga svećenika Pija XII. svojoj Crkvi učinio izvanredan dar, na kojemu svi moramo biti zahvalni, zaključio je Benedikt XVI.