Rim, (IKA) – Svjetovna suvremena kultura sve više teži nazočnost Boga nijekati u životu ljudi, to odvajanje stvara tjeskobu i očaj, kazao je papa Benedikt XVI. u pohodu Papinskom sveučilištu Gregoriana 3. studenoga. Prije više od 450 godina sv. Ignacije ustanovio je sveučilište koje danas pohađa više od 3000 studenata iz više od 130 zemalja, 821 biskupije i 84 redovnička zavoda. Na Gregorijani su Svetoga Oca dočekali kardinal Zenon Grocholewski, veliki kancelar sveučilišta povjerenoga isusovcima, vrhovni poglavar Družbe Isusove o. Peter-Hans Kolvenbach, rektor sveučilišta o. Gianfranco Ghirlanda te papin vikar za Rimsku biskupiju kardinal Camillo Ruini. Nije dosta upoznati Boga, kako bi Ga se stvarno susrelo, nego Ga treba i ljubiti. Spoznaja treba postati ljubav, rekao je Benedikt XVI., govoreći sveučilišnoj zajednici. Papa je, imajući u vidu slušateljstvo, govorio o odnosu vjere i kulture u suvremenome društvu. Danas se ne može ne voditi računa o sučeljavanju sa svjetovnom kulturom, koja u brojnim dijelovima svijeta sve više nastoji ne samo nijekati svaki znak Božje nazočnosti u životu društva i pojedinca, nego s raznim sredstvima koja navode na pogrešan put i potamnjuju pravu čovjekovu spoznaju, nastoji poljuljati njegovu sposobnost slušanja Boga. Govoreći o poslanju Gregorijane, kazao je kako je ono istodobno “lako i teško”. Lako, pojasnio je Papa, jer su identitet i poslanje Gregorijane jasni od samog sveučilišnoga početka, kada je još nosilo ime Rimskoga kolegija. Teško, jer ta zadaća pretpostavlja trajnu vjernost povijesti i tradiciji, kako se ne bi izgubili povijesni korijeni, te istovremeno otvaranje sadašnjoj stvarnosti kako bi, nakon pomnjivog razlučivanja, s kreativnim duhom odgovorilo potrebama Crkve i današnjega svijeta. U tom je kontekstu istaknuo važnost humanističkih znanosti. Upravo te znanosti koje se odnose na čovjeka, upozorio je Papa, ne mogu zanemariti čovjekov odnos prema Bogu, jer čovjek ne može biti posve shvaćen ako ga se ne prizna otvorenim prema transcendenciji. Lišen svoga uporišta u Bogu, čovjek ne može odgovoriti na temeljna pitanja koja uznemiruju i uvijek će uznemirivati njegovo srce o svrsi i dakle smislu njegova postojanja. Slijedom toga čak je nemoguće u društvo unijeti one etičke vrednote, jedine koje mogu jamčiti suživot dostojan čovjeka. Sudbina čovjeka bez njegova uporišta u Bogu samo može biti pustoš tjeskobe koja vodi u očaj, kazao je Papa.