Vatikan, (IKA) – “Miris Papine vjere, nade i ljubavi ispunio je njegovu kuću, ispunio je Trg Sv. Petra, ispunio Crkvu i raširio se po cijelome svijetu”, rekao je papa Benedikt XVI. u homiliji na misi slavljenoj 2. travnja na Trgu Sv. Petra u povodu druge obljetnice smrti sluge Božjega pape Ivana Pavla II. za kojega je toga dana zaključen biskupijski dio procesa za proglašenje blaženim. Ono što se dogodilo nakon njegove smrti, nastavio je Benedikt XVI., bilo je, za one koji vjeruju, učinak onoga “mirisa” koji je dopro do svih, bliskih i dalekih, i privukao ih k jednom čovjeku kojega je Bog postupno suobličavao Kristu. Gospodin ga je pozvao u svoju službu na putu svećeništva i malo po malo mu otvarao sve šire obzore: od njegove biskupije pa sve do sveopće Crkve. Ta je dimenzija univerzalnosti dosegla svoju najveću širinu u trenutku njegove smrti, događaju koji je cijeli svijet pratio sa sudjelovanjem nikada ranije zabilježenim u povijesti. On iz kuće Očeve nastavlja pratiti Crkvu na njezinu putu, rekao je papa Benedikt XVI. On je svog prethodnika nazvao slugom Božjim, našim ocem, prijateljem i bratom, sigurnim vođom u vjeri, gorljivim pastirom i hrabrim prorokom nade, neumornim svjedokom i predanim poslužiteljem Božje ljubavi te je podsjetio na “veliku pobožnost kojom je slavio sveta otajstva i klanjao se Oltarskom sakramentu, središtu njegova života i njegova neumornog apostolskog poslanja”. Miris njegove ljubavi ispunio je čitavu Crkvu jer se ljubav pape Wojtyle prema Kristu izlila u sve krajeve svijeta, toliko je bila snažna i duboka. Nisu li cijenjenje, poštivanje i ljubav koji su vjernici i nevjernici izrazili o njegovoj smrti tomu rječito svjedočanstvo, zapitao se Papa prema kojem “snažna i plodna pastoralna služba, a još više kalvarija agonije i mirna smrt našega ljubljenog pape obznanili su ljudima našega doba da je Isus Krist bio doista njegovo – sve”. U životu Karola Wojtyle riječ križ nije bila tek puka riječ. Već od svog djetinjstva i mladosti on je upoznao bol i smrt. Kao svećenik i kao biskup, a nadasve kao Vrhovni svećenik, uzeo je zaozbiljno onaj posljednji poziv koji je uskrsli Krist uputio Šimunu Petru na obali Galilejskog jezera: “Slijedi me”. Papa Benedikt XVI. u homiliji na misi u povodu druge obljetnice smrti pape Ivana Pavla II. je istaknuo kako je sporim ali nezaustavljivim napredovanjem bolesti, koja mu je malo po malo sve oduzimala, njegov život se pretvorio u prinos Kristu, živi navještaj njegove muke, u nadi ispunjenom vjerom u uskrsnuće. 2. travnja 2005. Učitelj se vratio da ga vrati u kuću Očevu. I on je ponovno spremno odgovorio svojim neustrašivim srcem i prošaptao: “Pustite me da odem k Gospodinu”. Kao i njegov božanski Učitelj on je svoju muku proživio u molitvi. Umro je moleći. Doista je usnuo u Gospodinu, rekao je papa Benedikt XVI., koji je na kraju homilije povjerio Mariji “u njezine majčinske ruke ovog našeg oca, brata i prijatelja da u Bogu počiva i raduje se u miru”. Papu su više put tijekom homilije vjernici, a posebice mladi, prekidali pljeskom, a kada je u dijelu homilije spomenuo kako se brzo odvija proces za njegovim proglašenjem blaženim pljesak je potrajao punih dvadeset minuta.
U spomen na drugu obljetnicu preminuća pape Wojtyle misu je toga dana u jutarnjim satima, služio i kardinal Stanislaw Dziwisz, dugogodišnji Papin tajnik, i to na grobu Ivana Pavla II.