Vatikan, (IKA) – Sama znanost nije dovoljna za shvaćanje vrednote ljudskoga dostojanstva, kao ni za jamčenje poštovanja prema svetosti života. To je moguće samo ako se prepozna da u njima blista temelj naravnoga zakona, koji je upisao Bog, a ne čovjek. Tim je riječima papa Benedikt XVI. govorio o osjetljivoj temi bioetike u odnosu na suvremene probleme, na audijenciji u koju je 13. veljače primio članove Papinske akademije za život zajedno s njihovim predsjednikom nadbiskupom Rinom Fisichellom, koji su se ovih dana okupili na općoj skupštini.
Zamisao da je život tvar kojom znanost može manipulirati kao s drugim organskim nakupinama, ili pak laki pijetet onoga koji osjeti ganuće u “krajnjim situacijama”, vjerujući da to vrijedi kao poštovanje ljudskoga dostojanstva; sve su to opasna zastranjenja, ako se zanemari ili ne prizna vrednota naravnoga zakona. Danas se pitanje cjelovitoga ljudskog razvoja rješava na području bioetike. Riječ je o vrlo osjetljivome i odlučujućem području, na kojemu se velikom snagom pojavljuje bitno pitanje: je li se čovjek sam proizveo ili on ovisi o Bogu. Znanstvena otkrića na tom području i mogućnosti stručnoga zahvata čine se toliko unaprijeđeni da nameću izbor između dviju racionalnosti: one razuma otvorenoga za nadnaravno ili one razuma zatvorenoga u imanentnost, istaknuo je Sveti Otac.
Samoj je bioetici, u trenutku kada se pojave mogući sukobi u tumačenjima, potreban čvrst normativan oslonac, a on se temelji na naravnome moralnom zakonu. Priznavanje ljudskoga dostojanstva, kao neotuđivo pravo pronalazi svoj glavni temelj u tom zakonu koji nije napisala ljudska ruka, nego ga je Bog Stvoritelj upisao u ljudsko srce. Potrebno je stoga odlučno ponavljati da ne postoji poimanje ljudskoga dostojanstva vezano samo uz vanjske elemente poput napretka znanosti, postupnosti u formaciji ljudskoga života ili lakoga pijeteta pred graničnim stanjima, istaknuo je Papa.
Primijetivši nadalje kako ni sami znanstvenici ne mogu nikada misliti da u rukama imaju samo beživotnu tvar kojom mogu baratati, Papa je naglasio kako je od samoga prvog trenutka ljudski život obilježen time da je ljudski život, te je stoga uvijek, posvuda, i unatoč svemu, nositelj vlastita dostojanstva. U suprotnome, uvijek bismo bili u opasnosti od svrhovita korištenja znanosti, s neizbježnom posljedicom lakoga pada u samovolju, diskriminaciju i gospodarski interes jačega, upozorio je Sveti Otac.
Spajanje bioetike i naravnoga moralnog zakona, stoga, prema Papinim riječima, omogućuje bolju zaštitu prava dostojanstva koje je urođeno ljudskome životu od njegova prvoga trenutka pa do njegova prirodna svršetka, a koja, unatoč većoj osjetljivosti, ipak nisu uvijek priznata ljudskome životu u njegovu prirodnom razvoju i razdobljima najveće slabosti. Naravni moralni zakon, ojačan upravo univerzalnim obilježjem koje omogućuje suglasnost među pojedincima i različitim kulturama, pomaže u uklanjanju takve opasnosti, i ponajviše, zakonodavcu pruža jamstvo za istinsko poštovanje, kako osobe, tako i svih stvorenja. Povijest je pokazala kako može biti opasna i štetna država koja donosi zakone koji se odnose na osobu i društvo, težeći tome da ona sama bude izvor i načelo etike. Bez univerzalnih načela koja omogućuju utvrđivanje zajedničkoga nazivnika za cijelo čovječanstvo, ne treba nikako podcijeniti opasnost od relativističkoga zastranjenja na razini zakonodavstva, upozorio je Papa.