Benediktinci u Hrvatskoj prije Hrvata
Don Vojko Mardešić na vjerskoj tribini u svetištu Gospe od Dobrića
Split, (IKA) – Hrvatsko katoličko društvo “Branimir” priredilo je 25. studenoga u svetištu Gospe od Dobrića vjersku tribinu “Dolazak benediktinaca u naše krajeve”. Predavač je bio don Vojko Mardešić. Na samom početku predavanja bilo je govora o sv. Benediktu i Pravilima koje je 529. godine sastavio za monahe. Povijesna vrela otkrivaju kako su benediktinci u priobalje stigli već u šestom stoljeću, što znači da su došli prije Hrvata. Svojim životom i pravilom “ora et labora – moli i radi” unijeli su novi duh u Europu onoga vremena koja je doživljavala mnoga previranja prouzročena padom Zapadnoga rimskog carstva i seobom naroda. U kasnijim stoljećima njihovi samostani bili su žarišta kulture i pismenosti, tako da su benediktinski samostani u određenom smislu riječi bili most između Antike i Novoga vijeka, te je s pravom 1964. godine sv. Benedikt proglašen zaštitnikom Europe.
Hrvatski narod, nakon što je u 7. stoljeću došao na obale Jadrana, došao je u doticaj sa zapadnom kulturom i civilizacijom, pa je pronašao čvrst oslonac u svetosti njihova života i u osjećaju za kulturu. Knez Trpimir je tako 852. godine osnovao prvi samostan benediktinaca u Rižinicama, čije je ostatke otkrio naš čuveni arheolog don Frane Bulić. Benediktinci su u devetom stoljeću osnovali svoj samostan na otoku Sveti Andrija, te još u Komiži, na Biševu, premda je najpoznatiji samostan bio Sv. Krševana u Zadru. Benediktinci su poštivali i veliku pozornost poklanjali nacionalnoj svijesti novopridošlog naroda, po čemu su veliki promicatelji inkulturacije evanđelja, ali i evangelizacije kulture svoga doba. Vidljivo je to u ornamentici koja se sačuvala u sakralnim objektima koje su gradili, u kojima su ugradili i prepoznatljivu nacionalnu simboliku, poput hrvatskog pletera u oltarnim pregradama. “Sveti Benedikt je preko svojih duhovnih kćeri i sinova, kojima je pomogao u vrijeme kada je monaški život bio u krizi, mnogim zemljama, pa i Hrvatskoj, donio kršćansku kulturu križem, knjigom i plugom”, zaključio je svoje predavanje don Vojko.