Zagreb, (IKA) – U crkvi Sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu svečano misno slavlje na spomen sluge Božjega fra Aleksa Benigara predvodio je 7. studenoga fra Nikola Vukoja u koncelebraciji s provincijalnim ministrom fra Željkom Železnjakom i vicepostulatorom kauze fra Ratkom Radišićem.
U propovijedi je o. Nikola, koji je Benigara osobno poznavao, govorio o važnosti vjere koju je taj sluga Božji svjedočio. Pri susretu s fra Aleksom osjećala se radost i sve su loše i griješne misli o sebi ili drugima nestajale, a sam bi čovjek još više žudio za Bogom te bio potaknut zračiti drugima. Benigar je, napomenuo je, svakodnevno čitao Božju riječ, ali je smatrao da je za dobar duhovni život potrebno i čitanje knjiga o životima svetaca.
Propovjednik je posebno, kako izvještava portal Glasa Koncila, istaknuo Benigarova razmatranja o Bogu te u kakvog je Boga vjerovao.
“Za Benigara Bog je bogat milosrđem. Zbog takvog doživljavanja Boga i on je djelovao milosrdno prema ljudima, što se najviše očitovalo u njegovu ispovjedničkom radu. ‘Što može jedna kapljica mojih grijeha spram ražarenog vulkana ljubavi Božje’, rekao bi fra Aleksa. Bog je onaj koji daruje i tu se u njemu stvara želja i čežnja da bude intimni i pravi prijatelj Božji”, kazao je Vukoja. Na kraju propovijedi pozvao je vjernike da mole za svećenike, da ono što je za Benigara bila radost, bude i njihova radost: “Tebi Isuse sličiti, Tebi služiti, da to nikad ne zaboravim, da ljubavlju Ljubavi vraćam.” Na kraju misnog slavlja svećenici i vjernici pohodili su grob sluge Božjega te se pomolili za njegovo proglašenje blaženim i za njegov zagovor kod Boga.
Sluga Božji o. Aleksa Benigar rodio se u Zagrebu 1893., a umro u Rimu 1988. godine. U franjevački red stupio je 1907., a zagrebački nadbiskup Antun Bauer zaredio ga je 1915. Bio je odgojitelj franjevačkih klerika, misionar u Kini, profesor teologije u Hankowu, jedanaest godina obnašao je službu duhovnika franjevačkih postdiplomaca i mnoge je sate ispovijedao u bazilikama Sv. Antuna i Sv. Ivana Lateranskog u Rimu. U tu je svrhu napisao priručnik “Duhovna teologija” koji govori o ispitu savjesti kao posebnoj duhovnoj vježbi. Napisao je i mnogo duhovnih napisa i teoloških djela na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku, od kojih su najpoznatiji: “Liturgia Romana”, “Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal”, “Mudrost križa”, “Nazaretska Djevica”, “U domovini Isusa Krista” i “Sveto evanđelje po Marku-duhovna razmatranja”.